Marketing
Sv.Pavao
Evo, znam da je obračenje sv.Pavla apostola bilo već prošle nedjelje,ali me je u petak na susretu mladih kod nas u Biškupcu na pisanje ovog posta potaknula naša s.Suzana.Naime ove godine je 2.susret hrvatske katoličke mladeži , ali ovaj put nije kod nas u Varaždinu već u Banja Luci.Za pripremu tog velikog dana za nas mladež postoji i knjiga - vodić.Ta nas knjiga priprema za susret.Sam početak knjige počinje sa sv.Pavlom jer je ovo godina sv.Pavla!I tako kroz razgovor i razmišljanja odlučila sam napisati ovaj post da i vi možete saznati neke stvari koje možda i niste!
Spomendan: 25. siječnja (Obraćenje sv. Pavla), 29. lipnja (Sv. Petar i Pavao), 18. studenoga (Obljetnica posvećenja rimske bazilike Svetoga Pavla izvan zidina)
Rođen:: Oko 8. godine u Tarzu (današnja Turska)
Umro: oko 65. godine u Rimu
Prikazivanje: s knjigom i mačem u rukama, za stolom u pisanju, u trenutku obraćenja, kraj tri izvora, sa sv. Petrom
Zaštitnik: teologa, misionara, pisaca, novinara, glasnogovornika, tkalaca, proizvođača šatora, remenja, košara i sagova, Rima, Malte, plodnosti oranica, od straha, od bolesti uha, od grčeva i zmijskoga otrova
Biblija: U Djelima apostolskim sv. Luka je opisao Pavlovo obraćenje i misionarski rad. Sam sv. Pavao autor je poslanica Rimljanima, Korinćanima (2 poslanice), Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Solunjanima (2 poslanice), Timoteju (2 poslanice), Titu, Filemonu.
Kristovim uzašašćem na nebo i silaskom Duha Svetoga u Jeruzalemu se začela malena, ali postojana i jednodušna zajednica prvih kršćana. Danas nakon skoro dvije tisuće godina ona broji oko dvije milijarde vjernika diljem svijeta. Put kojim se do toga došlo bio je zahtjevan i težak, nerijetko i krajnje neobičan. Očigledan primjer tome je i duhovni velikan o kojem je riječ – sveti Pavao. Upravo njega, koji je svoje djelovanje započeo kao vodeći progonitelj mlade kršćanske zajednice, već stoljećima častimo kao Apostola naroda, najzaslužnijeg za širenje i rast te iste zajednice.
Pavao je rođen i odgojen u strogom farizejskom duhu te je kao mladić na smrt pustošio redove prve Crkve u Jeruzalemu, uvjeren u njenu heretičnost. Čak je odobrio kamenovanje prvomučenika sv. Stjepana, a svoj je progon namjeravao proširiti i u Damask. Srećom, na putu za Damask odigrao se prijeloman događaj u Pavlovu životu. Čuvši glas Isusa Krista i ključno pitanje "Zašto me progoniš?", Pavao iz korijena mijenja svoj svjetonazor. Od toga trenutka započinje život u istini te se od zakletoga neprijatelja Kristova imena preobražava u njegova neumornog zagovornika i promicatelja. Zahvaljujući nepogrješivom vodstvu Duha Svetoga, energičnosti i poduzetnosti kojih je imao u izobilju te helenističkom obrazovanju kojim je stekao učenost i kozmopolitsku širinu, u Pavlu smo dobili prvaka među misionarima i tumačima Radosne vijesti. Proputovao je Sredozemlje i Malu Aziju, s glavom u torbi izbjegavajući pogubne zamke svojih neprijatelja i nekadašnjih istomišljenika. Žarom svoga propovijedanja snažan je temelj razvoju kršćanstva dao i u dvama njegovim središtima - Jeruzalemu i Rimu. Snaga Pavlova uma i duha odrazila se i na njegovo pero, pa su poslanice koje je napisao teološki prijeko potrebna dopuna evanđeljima te, i dan danas, nepresušan izvor saznanja i nadahnuća svakome tko ih čita. Na koncu je sv. Pavao i svoj život predao za onoga koga je u početku bjesomučno progonio, Isusa Krista. Odrubljena mu je glava, a na mjestu njegova groba sagrađena je veličanstvena rimska bazilika Svetoga Pavla izvan zidina.
Presudan događaj života sv. Pavla svakako je njegovo obraćenje, koje slavimo posebnim blagdanom. Često se, nažalost, to obraćenje shvaća površno kao posljedica trenutnoga Božjeg zahvata u kojem Pavao i nije imao nekog izbora. No istina je daleko od toga. Koliko god želio čovjeka privući sebi, Bog nikada ne zadire u njegovu slobodu. Isto tako, Krist neumorno pita svoje progonitelje svih vremena ono isto što je upitao Pavla "Zašto me progoniš?". Neki ga i čuju, rijetki poslušaju, a samo oni koji mu se predaju i podlože mogu doživjeti puninu života koju je doživio sv. Pavao. Obraćenje nije stanje, ono je događanje i napredovanje koje iziskuje neprestano ulaganje u odnos s Bogom. Svakodnevno i doživotno. Na to nas je uputio i Isus započevši svoje djelovanje pozivom: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1,15). Na obraćenje smo pozvani svi odreda, a ne samo progonitelji, krivovjerci ili nevjernici. Put za Damask put je obraćenja i življenja svakoga tko se želi zvati Kristovim. Pavao ga je velikim trudom i zalaganjem dovršio tek u onom trenutku kad je okončan njegov ovozemaljski život. Osim s protivnicima kršćanstva koji su ga bespoštedno progonili, borio se i s vlastitim manama i ograničenostima, sumnjama i klonućima, a to je još teži boj od onoga prvoga. Boj koji moraju izboriti i oni koji su od rođenja kršteni u Kristu Isusu, ali se također nalaze na istom putu za Damask.
Na tom osobnom putu obraćenja pridružujemo se općem putu Crkve Kristove. I u tome smo poučeni primjerom sv. Pavla. Iako je bio iznimno nadaren i sposoban, njegovo je djelovanje nemoguće zamisliti bez drugih ljudi: bilo onih koji su njemu pomagali, kao Ananija, Barnaba, Sila, Priscila, Akvil, Marko, Luka i ostali suradnici, bilo onih kojima je Pavao gorljivo pomagao da postanu subaštinici Kristova otkupljenja i spasenja. Stijena s koje se Pavao otisnuo u bijeli svijet je sv. Petar i njegovom se prvenstvu Pavao nije nikada suprotstavio. Naravno da je u tim međuljudskim odnosima znalo dolaziti i do nesuglasica, ali zajedništvo nije nikada dovedeno u pitanje. Zato Crkva jednim blagdanom časti dvojicu, Petra i Pavla, koji su imali različite dare, službe i djelovanja, ali ih je zato neraskidivo povezivao Duh Božji od koga su sve to i primili. Zajedničkim blagdanom nijedan od njih nije umanjen nego je, štoviše, uvećan za doprinos i vrijednost onoga drugoga. Stoga nam je na putu obraćenja slijediti putokaz sv. Pavla: velikodušnom i dobrostivom ljubavi neumorno raditi na tome da nam se i drugi pridruže, imati poniznosti primiti pomoć od drugih kad je to potrebno te biti odani prijestolju sv. Petra, Svetom Ocu i njegovim biskupima.
Jednome od onih kojima je utirao put obraćenja, Timoteju, Pavao je iz zatočeništva tijesne ćelije, sluteći svoj skori kraj napisao: Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak (2 Tim 4,6-8). Sretna li čovjeka koji ovo može reći o sebi! I pritom nas ne zaboraviti ohrabriti na isto: da s ljubavlju čekamo Gospodinov ponovni dolazak. Onome koga čekamo pripravljamo put. Onaj koji ljubi, ljubi do kraja unatoč nevoljama i kušnjama koje ga stižu u pripravi toga puta. A nagrada je vijenac pravednosti. Isti onaj kojim je ovjenčan jedan od najvećih i najodvažnijih na braniku Crkve Božje, Apostol narMd, nepokolebljivi svjedok Isusa Krista - sveti Pavao.
Post je objavljen 01.02.2009. u 17:48 sati.