Katkada imam vrlo neobične snove: snove u kojima letim bez tijela, u kojima sam kuglica svjetla koja brzinom svjetlosti putuje između zvijezda i kroz beskraje svemira, snove u kojima me moja pokojna baka zove k sebi, u kojima imam drugo fizičko tijelo (primjerice, tijelo južnoameričke Indijanke)... No, jedan od, nedvojbeno, najčudnijih i najzagonetnijih snova doživjela sam nekoliko tjedana nakon očeve smrti. Ali najprije priča u pozadini tog sna. Naime,moj otac je umro u zagrebačkoj bolnici, dva dana nakon što sam ga posjetila i ne sluteći da je to zadnji put da ga vidim živoga. Na dan očeve sahrane, neposredno prije no što su pogrebnici krenuli zatvoriti njegov lijes, obuzela me takva snažna bujica tuge i boli, da sam, ni sama ne znam zašto, u jednom trenutku privila svoj obraz na njegova prsa i zagrlila ga lijevom rukom preko ramena. Sve je trajalo samo nekoliko sekundi, ali ipak dovoljno da se oprostim od svog oca prije no što ga zauvijek proguta mrak njegove posljednje postelje. Ostatak sahrane ostao je u izmaglici sjećanja, pomiješan sa slikama ogoljelih stabala što su se nadvijala nad otvorenom grobnom humkom, zvukovima smrznute zemlje koja je bubnjala po poklopcu lijesa spuštenim u raku, mirisom kiše koja se lijeno cijedila s kasnojesenksih oblaka... Nekoliko tjedana kasnije, san. Tata i ja sami u sobi bez namještaja. Tu je samo stolica na kojoj sjedi moj otac dok mi veselo domahuje da mu priđem. Ja, sada u obličju male djevojčice, prilazim žurno i bez razmišljanja sjedam mu u krilo. Nježno se zagrlimo, a onda tata odmakne glavu i zagleda mi se u oči smješeći se: "Pa, nisi valjda mislila da ćeš me mrtvog zadnji puta zagrliti...?" Tog trenutka san prestaje, ja se budim i otvaram oči u mračnoj sobi. Što je to bilo? Tko mi je to rekao? Jesam li to sanjala?... Dalje spavam nemirno i bez snova, a ujutro se budim s osjećajem dubokog, neobjašnjivog mira. Znam, sigurna sam: Tata mi je došao u san kako bi se samnom oprostio onako kako smo to oboje željeli. Od tada je prošlo više od deset godina. I dan danas pamtim svaki detaljić tog sna. A tatu više nikad poslije nisam sanjala...
Post je objavljen 01.02.2009. u 17:17 sati.