-bit kršćanstva nije u spoznaji nego u ljubavi
-Zdravo Križu, nado jedina! - Ave Crux, spes unica!
-Što se tiče saobraćaja s ljudima: duševna žeđ bližnjega nadilazi sve zapovijedi. Sve što inače radimo je samo sredstvo k cilju; ljubav je cilj, jer je Bog ljubav.
-Dapače vjerujem, što netko dublje uranja u Boga, to dublje mora izići iz samoga sebe, tj. mora stupiti u svijet, u koji treba da unese Božanski život.
-Ne smijemo suditi već treba da se prepustimo nedokučivom Božjem milosrđu.
-ali pravo kršćansko savršenstvo nalazi se tek u sjedinjenju suprotnih kreposti
-Od prirode je duša čovjeka raznoliko ispunjena: često put prenatrpana, tako da jedna stvar istiskuje drugu, te je duša u neprestanom pokretu, mnogo puta u oluji i uzbuni. Probudivši se ujutro nas već spopadaju i brige dana. Tada iskusava nemirno pitanje: Kako da se sve to svrši u jednom danu? Kada ovo, a kada ono? I kako da se ovog ili onog prihvatim? Čovjek bi tada najradije onako uzrujan navalio, ali upravo tada treba prihvatiti uzde i reći: Samo polako! Prije svega moji prvi časovi neka pripadnu Gospodinu. Nakon toga prihvatit ću se svoga posla, koji mi je povjerio, i on će me osnažiti, kako bih ga mogla svršiti. Tako ću pristupiti oltaru Gospodnjem.
Ovdje se ne radi o mojim sitnim poslovima već o mojoj velikoj pomirbenoj žrtvi. Ja smijem u njoj sudjelovati, očistiti se i usrećiti, te sa svim svojim djelovanjem i trpljenjem prikazati sebe na oltaru. I tada kada Gospodin u sv. Pričesti dođe u moje srce, smijem ga upitati: Što zahtijevaš od mene, Gospodine? (sv. Terezija). Ono što nakon tog intimnog razgovora smatram da mi je zadaća, toga ću se prihvatiti. I kad nakon te jutarnje svečanosti stupim u svoj radni dan, u meni će biti svečana tišina, a duša neće biti opterećena navalom jurnjave i tereta već će je ispunjavati sv. radost, hrabrost i snaga. Postala je velika i prostrana, jer je izašavši iz sebe, stupila u božanski život. Kao tihi plamen gori u njoj ljubav, koju je zapalio Gospodin potičući je da širi ljubav i zapaljuje u drugima. „Flammescat igne caritas accendat ardor proximos." I jasan put pred njom: ne vidi jako daleko, ali zna, ako postigne što vidi, ukazat će joj se novi vidik. Tada počinje dnevni rad: možda školski sati 4 do 5 za redom. To znači biti usmjeren i sabran svakog sata na drugu stvar. Ovog ili onog sata možda nećemo postići ono što smo htjeli. Umor, nepredviđeni prekidi, nestrpljenje djece, možda i dosada. Ili pak posao u uredu. Saobraćaj s neugodnim pretpostavljenima i kolegama, bezrazložna predbacivanja, ljudska kukavština, možda i različite nezgode. Gdje li je jutarnja svježina duše? Sva bih se zagrijana prihvatila posla, da me trenutak kasnije zaokupi odvratnost, bijes i žaljenje. A tako mnogo treba učiniti još do večeri. Ne bi li trebalo odmah dalje? Ne, prije nego se smirimo. Svaka mora sebe upoznati, kako bi otkrila: gdje i kako će se povratiti mir. Najbolje, ako je moguće, izliti sve svoje brige pred tabernakul. Onaj tko to ne može ili mu je možda potrebno i fizičko smirenje neka ode na časak u svoju sobu. A ako ne postoje mogućnosti da se na taj način odmorimo, možda zbog neodgodivih dužnosti, onda se barem na časak saberimo utječući se Bogu. On je uvijek prisutan i može nam pružiti ono što nam je potrebno. I tako će proteći ostatak dana, možda u umoru i naporu, ali zato i u miru. I kada dođe veče osvrnuvši se na učinjeno, ugledat ćemo možda samo krparije i mnogo toga neučinjenog od onog što smo predvidjeli. Možda će to u nama pobuditi žalost i poniženje, no tada treba prihvatiti sve kako jest i posložiti sve u ruke Božje, te mu sve prepustiti. Tako ćemo se u njemu smiriti i zaista odmoriti, a novi dan započeti kao novi život.
-Čovjek je osobno, tj. razumno i slobodno biće. On je razumno biće, jer shvaća „zakonitost svog vlastitog bića"; on je slobodno biće, jer je „gospodar svojih čina jer iz sama sebe determinira svoj život".
-voljno djelovanje nekog stvorenog bića , koje je u opreci s božanskom voljom, jest ono, što nazivamo zlo. Kao voljno djelovanje ono je nešto realno, štoviše ono pripada najvišemu što postoji u području stvorenog bitka. Ali svojim smjerom ono je negativno, u opreci s bitkom... Mogućnost zla ima korijen u slobodi stvorenih duhova...
-Bog je ljubav, i On hoće da se u ljubavi sjedini s nama.
-Bog je ljubav. Sjedinjenje čovjeka s Bogom u ljubavi jest cilj, za koji je on stvoren.
Post je objavljen 31.01.2009. u 22:42 sati.