SJENKE PROŠLOSTI (2. dio)
nastavak
Pogledi su im se sreli i stopili u jedan sjetni pogled.... "Ne, ne nije moguće ",
ponavljala je u sebi.
Sklopila je oči i u mislima se vratila petnaest godina unazad.
Bilo je ljeto, juli mjesec, vrijeme godišnjih odmora. a Sara to ljeto nije nigdje otputovala.Mnogi planovi koje je imala nisu realizovani, valjda je tako moralo biti.
Dok je ispijala prvu jutarnju kaficu prenuo je zvuk telefona. Svoj ritual ispijanja kafe u ljetnom periodu je obožavala,. Balkon je bio na zapadnoj strani zgrade sa pogledom na parkić koji je voljela. U tom parkiću je provodila dane svoga djetinjstva.
"Halo", reče još snenim glasom.
"Stigao je", čulo se sa druge strane žice. U prvi tren nije prepoznala glas svoje drage prijateljice.
"Molim. Ko je stigao? Mislim da ste pogriješili".
"Saro , ja sam Nina", Vlado je stigao prije desetak dana", reče malo ljutito.
"Zovem te danima, mobitel ti je nedostupan. Šta se sa tobom dešava ", reče Nina.
"Ah, da zaboravila sam ti javiti , ostavila sam telefon na popravci, baš danas idem po njega".
"Dobro, znaš da si mi obećala da ćeš izaći sa njim kada dođe, nemoj da me iznevjeriš",reče žurno,"čekamo te na starom mjestu u osam, i molim te da budeš tačna".
"Dolazim tačno u osam ,ne brini se ".
Kada je prvi put ugledala Vladu srce je počelo ubrzano da kuca, odmah je znala da će se zaljubiti u njega. Dugo se pripremala za ponovni susret.
Otišla je u sobu i otvorila ormar, razmišljala je kao i svaka žena šta bi bilo najbolje da obuče.
Već u pola osam je bila na starom mjestu u "Ribarskoj priči". Tu su zajedno dočekali jednu Novu godinu, bilo im je lijepo.
Kada je ugledala kako se približavaju njenom stolu osmijeh joj je prekrio lice.
"Bože kako je lijep", pomislila je.
Pozdravili su se i sjeli.......
Družili su se , izlazili, danju išli na kupanje na obližnje jezero. Dok su sjedili u hladovini on joj reče : "Da li hoćeš da se udaš za mene ?".
Ona je tada bila najsretnija žena na svijetu. "Da ", reče brzo.
Usne su im se spojile u strasni poljubac koji je trajao cijelu vječnost.
sutradan je došao sa majkom i sestrom kod njenih roditelja. Otac mu je nastradao dok je Vlado bio dječak, tako da je sa njima došao majčin brat.
Tu veče su se vjerili.Sara nije bila toliko sretna koliko je sama očekivala, bilo je nešto u njenom pogledu....................Ni slutila nije da je taj osjećaj koji je tada imala bio pravi......
nastaviće se
Post je objavljen 31.01.2009. u 00:19 sati.