BUDILICA – Naravno da ćete odmah pomisliti na wecker, žvejarin, sat za buđenje i pitati se kakve to veze ima sa teatrom. Ne pišem o spravama nego o ljudima....On se zvao Mladen Budišćak, a mi smo mu radi energije koju je danonoćno isijavao nazvali Budilica.
Bio je ružan ko najljepši Rafaelov anđeo, mudar kao Lao Tse i glup i tvrdoglav kao Erazmov magarac. Bio je potpuno talentiran. Mogao je od bilo čega napraviti glupost....Od umjetnosti ... od svojih ljubavnih veza s Marijama, Mirjanama, Dragicama...od pričanja trećeg dijela Gogoljevih «Mrtvih Duša», a sam Gogolj nije ni drugi završio,....od pričanja petog čina Plautove»Aulularije» mada je on izgubljen prije dvije tisuće godina, od recitiranja Majdaka i zajedničke šetnje po Zagrebu na kojoj smo spontano odlučili hvatati žene za stražnjicu. Krenuli smo od Akademije i u Masarykovoj je Budilica uhvatio prvu za najljepši dio svijeta. Stajala je pred izlogom «Školske knjige» i uopće se nije okrenula....rekla je samo»Juh» i zadrhtala... Ispred izloga sa cipelama je stajala jedna podobra i poguzata....Bio je red na meni...Drpio sam je muški, a ona se naglo okrenula i opalila me torbom po ramenu ....Slijedeća je rekla Budilici:«Budalo»,...a iza toga jedna koja je gledala izlog u radnji za krpanje čarapa u Balkan prolazu i koju sam pljesnuo:»Kretenu»....Mi smo se smijali...Poslije smo nastavili Ilicom sve do Britanca ...Bilo je tu: kretenu, idiote...eba ti pas mater, juh, onda uopće bez reakcije...žena bi se smrznula i čekala da prođe ta nesreća od dva slabo ishranjena budalaša....Ispred Britanca u Ilici se upravo uređivala prostorija Pčelarske zadruge i u njoj je radilo nekoliko mladih zanatlija, socijalističkih trudbenika. Bili su zaprašeni, umorni i znojni....Mladen je stao na vrata i imitirajući Alberta Sordija odmjerio radnicima od šake do lakta uz predivan osmjeh i: «Lavoratori eccolo» za one koji nisu gledali film i ne znaju talijanski:»Radnici, evo vam ga». Čim je to učinio, shvatio je što je učinio...Nisu to Talijani ...to su Rvati ....Sreća moja pa sam inteligentan pa sam i ja shvatio...Bili smo mladi i to je bila sreća, ali su i radnici bili mladi i to nam je bio hendikep....Osim toga su mladi trudbenici imali i naoružanje: čekiće, kliješta, francuske ključeve i štemajzle....U bijegu se može puno naučiti. Einstein je naučio...bježeći od fašista,...Thomas Mann također...Kad bježiš pred jačom silom ne osvrći se...Ne uzdaj se u pamet nego u noge...Bili smo pametni...Trčali smo skoro do Drageca, do restorana «Grič» na kraju Zelenjaka i stali tek kad nismo više čuli toptanje i dahtanje mladih, nadobudnih, napaljenih, socijalističkih trudbenika iza naših leđa. Da smo tako trčali 3000 metra s preprekama na Olimpijadi ne bi Kenijci imali svjetski rekord u toj disciplini nego mi, a o zlatnoj medalji bi mogli samo sanjati. Budilica zlatnu, ja srebrenu, a sa tri minuta zaostatka netko od njih brončanu.
Dragec nas je nahranio i napojio na kredit...Platili smo mu nakon nekoliko mjeseci teleću koljenicu i tri litre gemišta koje je on već odavno bio zaboravio.
Vraćajući se iz rupe iznad «Starih Krovova» na Gornjem gradu, to jest takozvanog stana u kome su stanovali Darko i Enes, u ranu zoru. U crkvi svetog Marka je bila jutarnja misa i Mladen se poželio ispovjediti, pomoliti, pričestiti i porazgovarati s Bogom....Teška zadaća?...Da,... ali kad je u pitanju genije....Sve je moguće... Darko, Branko i ja smo ga pokušali spriječiti....Lijepo gospodo....Spriječite tornado iznad Karibika pa će mo i mi Mladena u crkvi svetog Marka na njegovom placu. U crkvi je bilo dvadesetak mahom starije gospode i gospođa...Svećenik je držao misu, a Mladen klekao na sred crkve... počeo se udarat po junačkim grudima i vikati Kranjčevićevo: « Eli, Eli lama azavtani», usput prevodeći» Bože, Bože, zašto me ostavi»...Smislio je i jači tekst od Kranjčevića koji je išao otprilike:» Evo Bože grešnika...Gledaj lice grešnika koji te moli da ga kazniš...Udri ...Udri munjom, udri gromom u ove grešne grudi....Bože...ako te ima ...tu sam ...u svetog Marka na Gornjem gradu u Zagrebu...U divnoj zemlji Hrvatskoj...Udri u ova njedra...ako te ima». Panika... Svećenik je na brzinu rekao» Amen», skupio knjigu i okončao misu, a starija gospoda i gospođe su pobjegla iz crkve dok si rekao:»Britva»...Vjerovali su u Boga i znali su da ga ima... Mladen je kleknuo, uzeo me za ruku, poljubio nadlanicu i ispovjedio sve svoje grijehe...Ja sam ga saslušao... Pomilovao ga po kosi i rekao:« Onima koji rade čista srca sve je oprošteno... Sve ti je oprošteno ....Sinko».
Zatim smo s noge na nogu silazili pored Uspinjače, a Mladen mi je rekao:»Hvala ti starče. Mi smo Bogumili...Mi smo Bogu mili». To se kasnije i potvrdilo jer je Bog i njega i Darka i Branka prerano uzeo. Nije mogao bez njih...Bili su mu mili.
O Mladenu bi mogao pisati danima...O tome kako je uvjerljivo igrao Valenta Žganca i o tome ... kako je....Nema smisla....Čovjek je bio genije, a o takvim ljudima ne treba govoriti jer time umanjujemo sebe....Stari moj,....Ti si sad gore gdje ti je sigurno dobro i našao si Darka i Branka i nevješto lupaš po razmrdanoj gitari i vučeš svoja dva najbolja prijatelja da pjevaju najljepšu pjesmu na svijetu koju si jednom nakon debakla u Dramskom komponirao: » Povjerenje.... Povjerenje....Povjerenje....Povjerenje...Povjerenje ...Povjerenje...ej dragi moj Povjerenje....
Povjerenje....Povjerenje....Povjerenje....Povjerenje...Povjerenje....Povjerenje... Ej, Dragi moj.....Povjerenje.
Vuklo je malo na Dedića, malo na Brela, malo na Brasansa, malo na Endriga, malo na Okudžavu...ali je bilo bolje, jer si to pjevao ti.
CUG – Tehnička sprava na kazališnoj pozornici na koju se vješa scenografija ili djelovi scenografije koju vuku scenski radnici kad mjenjaju scenu.
CUGA – Piće.
CVERGL – Nekakva mala ribica. Od njemačkog Zwerge – patuljak, kepec.
Upravo radi te bezvezne i podle male ribice umalo nije došlo do raskola u inače složnoj klasi.
Do skandala je došlo.... U»Švemi» su na zidovima, umjesto slika, bili ugrađeni akvariji sa nekakvim ribicame. Popodne je bilo umorno, dugo, čekali smo četiri sata da odemo na Akademiju na Scenski govor i sve je vuklo na idilu poslije dobrog ručka i par čašica vina kad je Mladen ničim izazvan, gledajući u jedan od akvarija zaustio:»Kak su lepi ovi mali cvergli». Što mu je to trebalo ni sada, kad dobro promislim, ne znam. Darko je rekao da to nisu nikakvi cvergli nego somčeki. Mladen je mirno rekao cvergli, a Darko somčeki...i tako nekoliko puta. Zatim su u raspravu uvukli ostali dio društva. Pola nas je reklo da su zvergli, a pola da su somčeki. Mladem je rekao da što mi znamo iz brda, da je on sa Save i da su to cvergli. Oho, počeli smo i vrijeđati skočio je Darko, okrenuo se susjednom stolu za kojim je sjedio jedan bračni par i upitao za mišljenje. Čovjek je rekao da su to somčeki, a gospođa da su cvergli. Pitali smo konobara...Nije imao pojma kao ni šef sale. Dovukli smo kuhara i njegovu pomoćnicu iz kuhinje...Ni oni nisu znali. Zatim smo anketirali sve goste u restoranu, ali je ispalo da je pola za cvergle, a pola za somčeke. Mladen je tvrdio da su cvergli jer da su im brkovi ravni dok u somčeka vise prema dole s čim se složila polovica gostiju, ali druga polovica nije...Temperatura je rasla. Ubrzo se iza susjednih stolova čula rasprava o temi, povišeni glasovi i počele su uvrede. Mi smo se također između sebe vrijeđali. Za jednim stolom su se dva prijatelja dohvatila za prsa, žena je muža udarila salvetom, on je njoj zalijepio pljusku. Konobar je trčao od stola do stola i pokušavao smiriti situaciju...Šef sale je također pokušao intervenirati...Smiješna nastojanja...Izgledali su kao one smiješne Plave kacige u općem klanju u Kongu. Došao je i kuhar, ali mu je netko u gužvi zgrabio kapu i bacio na pod. Bio je ćelav pa je pozvizdio i tresnuo prvog koji mu je naišao...konobara. Mladen i Darko su došli na spasonosnu ideju da izvuku jedan akvarijum iz zida i da direktno pitaju ribice što su cvergli ili somčeki. Bilo je teško...Nismo imali alata, ali je cijela klasa zdušno pomagala na demontaži akvarija. Šef zabavljen razdvajanjem kuhara i konobara da se ne potuku, kasno je primjetio naša nastojanja, no ipak dovoljno na vrijeme da obavjesti policiju, a oni kao da su bili pred vratima upadoše i začas nasta tišina. Ljudi su popravljali frizure, zakopčavali poderane košulje i vraćali oborene stolice za stol, popravljajući stoljnjake i pazeći da se ne porežu na srču od stakla i keramike. Tišina. Šef pokazuje prstom na nas... Milicajci kreću na nas, a Mladen pristupa milicajcima:» Okej, okej daćemo podatke samo molim vas da prije nešto raspravimo. Da li su ovo cvergli ili somčeki»?Milicajci ozbiljno pristupaju akvarijumu i jedan kaže cvergl, a drugi somček. Babilon. Pakao. Nije više bilo fizičkog sukoba ali je nastala galama kakva se nikad nije čula u tom djelu grada. Plemeniti Donji Grad. Mi smo se u toj galami izvukli na ulicu i krenuli prema Akademiji mašući rukama i svađajući se. Što se poslije dešavalo u «Švemi», nemam pojma, znam samo da nam nije palo na pamet ići u nju cijeli mjesec dana. I sad kad promislim o svom životu jedna od najvećih dilema koje mi se ispriječila na životnom putu i koju nisam riješio je:»Cvergli ili somčeki»?
Post je objavljen 29.01.2009. u 15:41 sati.