Zvao se je ... Ivan.
Njegova kosa bila je divlja.
Nosio je majicu s rupama na sebi.
I bio je bos.
To je doslovno bila njegova kompletna garderoba tijekom svih godina na studiju.
Bio je genijalac.
Postao je kršćanin nedavno.
Preko puta studentskog doma, u kojem je živio, bila je crkva.
Jako konzervativni župljani svake su je nedjelje uvijek ispunjavali na središnjoj misi. Jednog dana Ivan odluči otići u crkvu.
I uđe, bez cipela, bos, u svojoj pokidanoj majici, raščupan.
Služba Božja je već počela, pa on krene niz crkvu tražeći slobodno mjesto u klupama. Crkva je i ove nedjelje bila dupkom puna i sjedalo nije mogao pronaći.
Ljudima je bilo već pomalo neugodno, ali nitko ništa nije rekao.
Ivan je prilazio sve bliže i bliže oltaru i kada je shvatio da slobodnog mjesta nema, on jednostavno sjedne pred oltar.
Na pod.
Vjerujte to se u ovoj crkvi nikada nije dogodilo.
Ljudi su se dobro uznemirili i napetost se je osjećala u zraku.
Svećenik primjeti da se iz dna crkve jedan starac polako počinje približavati oltaru i mladiću. Starac u svojim 80-tima, sijede kose, u savršeno skrojenom odijelu. Poznat kao jako pobožan čovjek.
Jako elegantan. Jako dostojanstven. Jako pristojan.
Hodao je sa štapom u ruci.
I dok je prilazio oltaru svi su u crkvi mislili da ga ne mogu osuđivati za ono što će učiniti.
A i kako bi mogao čovjek očekivati od gospodina tih godina i takvog držanja da razumije nekakvog odrpanog i bosog studenta koji sjedi pred oltarom.
Na podu.
Dosta je vremena trebalo starcu dok je došao do mladića.
Crkva je bila u potpunoj tišini.
Jedino se je čulo lupkanje starčevog štapa dok je koračao.
Sve su oči bile uprte u njega. Ni disanje se nije moglo čuti.
I sam svećenik je zastao dok starac ne uradi što je naumio uraditi.
I starac priđe mladiću, podigne svoj štap ... pa ga spusti na pod.
S velikim naporom spusti se i sjedne pored mladića.
Sjedne pored njega kako ovaj u službi Božjoj ne bi bio sam.
Svi su bili preplavljeni emocijama.
Kada se je pribrao svećenik reče:
„Ono što budem propovijedao, nikada se toga ne ćete sjećati.
Ono što ste upravo vidjeli, nikada ne ćete zaboraviti.
Budite oprezni kako živite.
Možda vi budete jedino Sveto Pismo koje će neki ikada pročitati.“
Post je objavljen 29.01.2009. u 12:32 sati.