jednom sam prije neznam petnaest godina pod gimnazijskim satom napisao
karticu priče koja je izazvala izvjestan interes po okolnim klupama,
pod Velikim Odmorom "daj još! još!" i slično,
a priča je
motala oko motiva bezimenog nekog koji s naramkom kovanica
unilazi u prodavaonicu sanitarija
ište jednu wc školjku plaća pristojno pozdravlja i na cesti ispred
maljem je razbija u mnogo paramparčadića.
ne znam čemu ni kud sam išao s njome,
kao ni s ijednom otad,
ali - a ovdje počiva interes - nisam je se sjetio do danas u dva popodne,
kad sam
pristojno išetao iz radnog vremena i
otišao kupiti wc školjku.
Izašavši iz prodavaonice sanitariteta, zvjerao sam po parkiralištu, s veseljem tražio najpozgodnije mjesto.
Loša priča = jedno a slinava siječanjska java drugo,
a nisam - Avaj! - imao ni malja,
pa sam je umjesto zavezao za suvozača i odvezao u nove pobjede.
kao dobar domaćin,
dopustit ću gostima da se koriste gdjekad njome, eto...
molim.
***
Kupaonica me podsjeća na rezanje žila,
spavaća na omekšivač,
a dnevna na ne znam.
Treba biti okružen bojama,
kad si monokromatskog srca.
***
Leđa prže. U njima kao da je nož. To mi je od nošenja sebe.
...
Žudim da me po leđima gnjecavo gazi mnogo malih gejša-nogu.
***
Evo vam jedna od maloprije, koja nije ni za stiskavac.
...
Možda jedino za kilavo drpanje ispod deke.
:
Despair
Post je objavljen 28.01.2009. u 21:07 sati.