IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:
REGOČ
Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela
do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu,
posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama
govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski
i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni",
"Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića",
"Priče iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela.
"Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su
na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski,
slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici
povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se
radi o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i
mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu
21. 09. 1938. godine.
Mjesto radnje:
Legen grad, selo
Vrijeme radnje:
Davno
Tema:
Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati
kraj.
Osnovna misao:
Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu.
Likovi:
Regoč, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed
Kratki sadržaj:
Jedne ljetne noći dok su čuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom običaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila
mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg
konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i
dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se
svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva
sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje
jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz
pomoć svog vilinskog vela nekako uspjela sići, a konj je ojurio dalje u
ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve
strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda čovjeka
kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio
u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada.
Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pođe s njom u
nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja
kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem
se udobno smjestila i koji je Regoču zakačila za uho. Kosjenka odluči da
krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što
ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova.
Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori
Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić
i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom
misleći da će umrijeti, jer će Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na
put. No, prevarila se. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa.
Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih
polja. Izašli su na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno
igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao
da joj više neće trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati.
Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da
je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova
sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo.
Liljo je znao da će i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko
su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici.
Regoč podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja.
Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom
zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije
ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda već sve poplavila.
Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji kako bi voda otišla
i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauče
kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoč, koji im je želio pomoći
ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru
brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi
pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji
su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive.
Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili
su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe
i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila
Kosjenka, a Regoč se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamenje.
Post je objavljen 27.01.2009. u 21:09 sati.