Prognanici
U predgrađima
velegrada
mojih
misli
daleko,
daleko,
na rubu
grada
sjede
siromašni
moćnici
štono su negdar
za mojim
stolom
sjedili
dijeleći
moju
radost
i bol.
I izagnani
sa zavežljajem
mojih
tajni
od moga
stola,
bola,
radosti
i
života.
I željni
povratka
opet
kradom
srknuše
vino
radosti
iz
čaše
mi
života.
Ne,
ovaj puta
nisam
milosti
imala;
izgurala
sam ih
na rubove
grada
gladne
i žedne,
željne
povratka…
I tamo sjede
kao zatočenici
kao kažnjenici
od
uskraćenih
nježnosti
i zajedničkog hoda
od promuklih
glasova
krikom
za povratkom.
I ako
Sudac
dođe
iznenada
i pronađe
me
nježnu,
samilosnu
i razigranu
što ću mu
reći
o
izgnanicima
iz
moga grada?
Kad Sudac
dođe
iznenada…
27.01.2009. ( 143. )
Post je objavljen 27.01.2009. u 16:39 sati.