Marketing
POČEO JE, NAIZGLED, SASVIM UOBIČAJEN DAN U ZELENGRADU
Kad okopni...
Zelengrad, nedjelja, 25. siječnja 2009.
Kad okopni poslije zime,
kada mine prva bol;
Osjećam plime,
osjećam to...
Nek su šanse tako slabe,
nek su jedan prema sto;
Uspjeti moram,
osjećam to...
Iz stanične zgrade kolodvora u Zelengradu čula se stara pjesma Đurđice Barlović. Kolodvorska podvornica i kondukterka Gertrudis slušala je radio. U Zelengradu je, osim što je okopnio snijeg (premda smo sigurni da zima još ni slučajno nije gotova), završena i redukcija plina, pa Gertrudis više nije morala ložiti "smederevac"...
Gertrudis je izašla na peron. Samo jedan putnik čekao je vlak za Zaborje.
Kako je bilo još dosta do polaska vlaka, Gertrudis je prošetala Južnom avenijom do Mozartova trga, gdje je njena sestra Helga prodavala novine na kiosku.
Helga izlazi iz kioska, kako bi popričala s Gertrudis.
"Zbilja imamo još dosta do vlaka. Hajmo na piće," - predložila je Helga.
Gertrudis se, dakako, nije bunila. I tako su se pridružile veselim žiteljima Zelengrada u prepunoj Kavani "Mozart", koji su ondje radosno jodlali!
Poslije nekog vremena, vrativši se na kolodvor...
...i obavivši "potrebicu"...
... Gertrudis je krenula na posao.
Danas je imala pune ruke posla...
Najprije je sišla na Prospektu mira...
... kako bi ondje, budući da se bližio konac fiskalne godine, sredila knjigovodstvo na kolodvoru. (Već smo saznali da je naša Gertrudis vrlo svestrana!)
Potom je još malo pročavrljala sa svojom sestrom na zaborskom kolodvoru...
... te krenula u Hotel Grand Zaborje, gdje je radila kao recepcionerka.
Da, da... Činilo se da će to biti jedan posve uobičajen dan u Zelengradu. No ne propustite pročitati i crnu kroniku koju donosimo u nastavku!
Post je objavljen 25.01.2009. u 19:33 sati.