Marketing
"...ja nosim Brašćine u srcu, Brašćine u srcu..."
"Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za velika djela..."
Bile su riječi koje smo uz mnoštvo veselih framaških pjesmica zapjevali sa štićenicima doma na Brašćinama. Uistinu, u tim prostorijama se mogla naći mnoštvo ljudi koje je Krist izabrao za velika djela. Ljudi koji na sebi nose križ bolesti, raznih tjelesnih i mentalnih hendikepa, odbačenosti.. ali ljudi koji su tu da nam posvjeste koliko je život dragocjen, koliko je vrijedniji jedan zagrljaj od svih naših užurbanosti, briga.
Ali isto tako našlo se na tom mjestu mnoštvo nas framaša koji smo isto pokazali da smo spremni za velika djela. Da možemo preći preko nekih strahova prema "drugačijima" od sebe te srcem prići onima koji su potrebni naše pažnje, radosti, ljubavi.
Iako je vjerujem svakog malo oko srca steglo kada je vidio da su mnogi u kolicima, da su to odrasli ljudi kojima je glavna zabava crtanje kućica, igranje sa lutkom, pljeskanje, da mnogi jedva govore...
Al ona radost susreta sa njima je neopisiva :-)! Njihova pružena ruka i čvrst zagrljaj imaju i daju svakome posebnu snagu!
Osmjeh na njihovim licima nam je sve govorio...
Bogu hvala na ovom divnom subotnjem jutru :-)! Na tom vremenu koje nam je svima darovao na izgrađivanje!
Hvala mu što nam je dopustio da ga pronađemo u onim najmanjima!
post napisala: Marta Radoš 
Post je objavljen 24.01.2009. u 15:54 sati.