Inače se volim družiti s mojim frendom Halidom Bešlićem kad nemam što radit, kad sam dobre ili loše volje, nekad me baci u bed, nekad mi popravi raspoloženje, ukratko, na nijednu njegovu pjesmu ne mogu ostat ravnodušna iako mi je draže kad mi popravi volju....
...al nisam o tome mislila sad, nit naslov ima veze s postom, iako se večeras spremam na koncert što jedva čekam jer je rijetka prilika da u ovom gradu uživo poslušam nešto što volim. Nervira me Facebook. Užasno me nervira! A pogotovo što je svoje kandže tako upro u mene da ih se ne mogu riješiti! Nesvjesno svaki dan kad otvorim laptop prvo idem na tu jebenu stranicu, gledam ko je onlajn, ko mi je gledao profil, ko je stavio koju sliku, ko gdje ide, sve statuse pročitam. Ali nije mi toliko zbog toga gadan, koliko zbog toga da se ne sjećam kad sam zadnji put uživo popričala s nekom svojojm prijateljicom, osim kad se negdje sretnemo! Sve si ispričamo preko chata i jednostavno više nemamo potrebu za kafom! Ovako fino pričamo iz topline svog doma, bez šminkanja, oblačenja i izlaska na ovo gadno vrijeme i trošenje love po kafićima, picerijama, kinu i gdje ti već znam. Ponekad je dobro, ali stalno???!!!! I što je najgore, sve smo toga svjesne! Ali nikako se pokrenuti, izaći iz kuće i popričat licem u lice, a ne voditi virtualni život.
Ok, dobar je fejsić, pomogne mi oko dosta stvari, ali ipak koliko je dobar toliko je loš, već sam negdje ispod pisala o manjku privatnosti što me užasno nervira i činjenici da svaka šuša može znati gdje sam i što radim, ali to na stranu, više mi smeta nedostatak društvenog života, otuđivanje ljudi, zaglupljivanje! Šutnja! Zašto nas dvoje kad dođemo doma svak sjeda za svoj laptop dok mu se ne počne spavat, a nakon toga progovorimo dvije riječi?! Fakat se ne sjećam kad sam s nekim sjela na kafu, doma ili u kafiću, nebitno (osim kolega s posla, s njima sam primorana) i popričala? Zašto, kad imamo chat? Pa ne dijeli nas ocean, nego par ulica!!!! A što je najgore, svi smo toga svjesni, a nitko neće da se promijeni. Evo prvoj meni je sad tlaka oblačit se i šminkat kad mogu poslat priji poruku - ajde na fejs i ona dođe i tu popričamo što ima novo. Događa se i da se s nekoliko ljudi istodobno dopisujem i to nerijetko. Ali bar imam volje da to prominijenim! Posao, doma, laptop - a gdje su tu ostale stvari koje čine život ljepšim? Fuj, fuj, fuj taj net!!!!
Koliko god zbližava ljude, toliko ih udaljava. Sjećam se neke sličice koju sam skupila negdje na fejsbuku, lik grli kompjuter i govori - volim svoj kompjuter jer svi moji prijatelji tu žive. WTF??????!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 24.01.2009. u 12:44 sati.