U Zlatno doba čovječanstva, svi su ljudi bili muškarci i svi su živjeli bezbrižno poput bogova, a jedino po čemu su se ljudi razlikovali od bogova bilo je to što su bogovi imali vatru, a ljudi nisu. Nije im ni trebala, jer nije bilo žena da im kuhaju. Hranili su se voćem koje je obilato raslo na drveću, a pili su vino koje je u to doba doslovno bilo dar bogova. Siti i napiti nisu ni o čemu razmišljali i nisu pravili neprilika.
Idilu je pokvario Prometej koji se drznuo i ukrao bogovima ne samo vatru, nego i znanje i odnio to ljudima. Naučio ih je sanjati, razmišljati i raditi kako bi ostvarili svoje snove… Onaj tko zna sanjati, razmišljati i raditi na ostvarenju svojih snova prava je opasnost i noćna mora za sve bogove.
Zeus se silno naljutio na Prometeja i, kao što je poznato, zakovao ga na vrh neke planine. Orlovima je naredio da Prometeja svake noći rasparaju kanđama i kljunovima mu iskljuju jetru, a Prometejevu je tijelu naredio da se danju zakrpa kako bi noću orlovi opet imali gozbu.
I ljude je trebalo nekako kazniti i učiniti ih jadnima i slabima. U to doba još bogovi nisu imali praksu zatiranja cijeloga ljudskoga roda (to su počeli prakticirati kasnije šaljući potope). Zato Zeus naredi Hefestu da od ilovače napravi prvu ženu i oživi je. Bogovi je obdariše svim mogućim darovima i vrlinama, obukoše je, dadoše joj vjenčani dar: kutijicu i poslaše je na zemlju. Kad je znatiželjna Pandora otvorila kutijicu, iz nje prokuljaju zla i bolesti i raširiše se po cijelome svijetu. Uplašena, Pandora zatvori kutijicu baš kad su sva zla izletjela, a u kutijici ostala samo nada.
Ni sad mi nije jasno čime je Zeus najviše želio kazniti ljude: zlima i bolestima, nadom ili time što je u muški svijet poslao ženu? Tko je u kutiju sa zlima podmetnuo nadu? Jesu li se bogovi sažalili pa zbog svih onih zala u kutijicu stavili i nadu? Ili ju je lukavi Zeus podmetnuo kao najgore od svih zala, jer kad ti se ona odjednom rasprsne boli gore od najgore rane…
Post je objavljen 24.01.2009. u 10:34 sati.