od bolesti i posla ne mogu podići glavu, a ja pišem post. glupo, priznajem, ali srcu drago. i to, što me osim keme i par jebozovnih mačaka nitko ne čita, ništa ne znači. kad pišem, postojim. i ako je ovo umjetnost, a mislim da neka vrsta umjetnosti zasigurno jest, s obzirom da od pisanja još nisam zaradio ni lipićice, s pravom tvrdim da ne živim od umjetnosti, već za nju. a takvih, priznat će te, broje se na prste jedne ruke ( tin, a i ostali što su se ili propili ili ubili ).
malo sam si duvnjak, potresno, povijesno, potresno, suza mi je od dragosti potekla u nekoliko akcija. mozart, magnet za udarce, leteći nadomjestak džombi, mirko i slavko, malo sam si duvnjak, onaj što puca s trećeg kata, i ostali linovi kauboji, kako euforično reče oduševljeni jedan splićo, a kao da je lino obama, a rvati jenki, momci borbenošću naprosto oduševljavaju ( ni publika nije za bacit' ). ne samo igrom, nego sam slušajući komentare šole i dominikovića zaključio da se radi, za razliku od nogometaša, o vrlo inteligentnoj sportskoj populaciji. kaže fino šola: ako gledateljima nije jasno koliko je to 32% u vratarskim obranama, neka samo zamisle da im benzin poskupi za 32 % !
boli me glava i curi mi nos, ali to moje kancelarijske žene ne vide i dobacuju mi kao da sam metak na barutu. ne jedi jabuke, vele one, pa ćeš ozdravit učas. pojedi štogod masno. imate pravo, žene moje, odgovori u meni metak bez baruta. možda se vratim kokošama, oduvijek sam volio prsa i batake. ni mačke nisu loše, recimo, mljeveni rep od mačke je meni afrodizijak kao rog od nosoroga nekima. i tako to ...
Post je objavljen 23.01.2009. u 08:42 sati.