Umjesto da se kršćanstvo osjeti kao religija radosti, kao Radosna vijest, umjesto da se kršćanska vjera iskusi kao vjera koja oslobađa čovjeka, u Krležinim je djelima iskustvo kršćanstva iskustvo religije žalosti, ropstva i smrti. Kršćanska je vjera shvaćena i prikazana kao mnoštvo zabrana i zakona koji rađaju samo strahom. Misa je jedno dosadno kazalište u kojemu glumci glume samo iz navike i rutine, bez duha i bez života: jednostavno dosadno! Kršćani su potlačeni ljudi, uzrok čega je iskrivljena kršćanska askeza i duhovnost koje naglašavaju i promiču ropski duh služenja.
Slično je tome iskustvo Boga. To je iskustvo nekih starozavjetnih slika Boga srdžbe i starozavjetni odnos između čovjeka i Boga: ropsko podvrgavanje stvorenja svome stvoritelju. U Krležinim djelima potpuno nedostaje novozavjetna slika Boga, onako kako je daje Krist: Bog kao ljubav, Bog koji oslobađa i spašava čovjeka, Bog koji želi da čovjek bude sretan već na ovoj zemlji. U Krležinim se djelima ne zamjećuje nikada odnos između Boga i čovjeka kao prijateljski odnos ili odnos između oca i sinova protkan međusobnom ljubavlju (ni tu očinsku ljubav kod zemaljskih očeva Krležini likovi nisu nikada doživjeli).
Bog je u Krležinim djelima uvijek neki zao Bog koji je ispunjen mržnjom na svoja stvorenja. Slična je slika oca u njegovim djelima, tako da je i u odnosu na problem Boga prisutan velik Edipov kompleks.
Kao što u Krležinim djelima otac nastoji ugušiti u svojim sinovima svaku životnu radost, tako također nailazimo, osobito u prvoj fazi, na iskustvo Boga kao jednoga strogog oca koji svoje stvorove muči, ponižava, bičuje sa svim mogućim mukama i na taj način guši u njima svaku životnu radost (jer se ni on sam ne može radovati!). To je neki sadistički Bog koji se raduje patnjama svojih stvorova, koji se srdi ako se ljudi raduju umjesto da puze pred njim, da se udaraju u prsa i čine pokoru za svoje grijehe. To je Bog osvete, pred kojim drhti mali Frici.
Milan Špehar, "Problem Boga u djelima M. Krleže"
Post je objavljen 22.01.2009. u 21:45 sati.