Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/donajulia

Marketing

Ovo moram podijeliti s vama I

Dogovorila sam se s Borisom da ću proći po njega kad bude gotov s poslom, i idemo negdje na pizzu. I tako, štedila sam se cijeli dan, jela sam nešto vrlo malo. Već pomalo gladna idem do njega (pješke, jedno 25 min).
I nađemo se mi, gladan je i on, nismo ništa jeli cijeli dan.

Sad smo već dobrano gladni, meni se doslovce manta.

Idemo prema zacrtanoj pizzeriji, tu u kvartu, kad tamo šipak. Bilo je tek 18:30

Restorani inače rade od 19:00 sati pa nadalje, a večere najčešće započinju oko 20:00h.

I šta ćemo sad? A ništa, idemo u onu 'našu' brasseriju, gdje sam već jela fantastičnu juhu od luka.

I uđemo mi tamo, gledamo po meniju šta ćemo naručiti. Boris je ciljao na sigurno: tartar biftek i pommes frites. A ja ću jednu juhu (a maison), od povrća, i nešto sa nečim sa šunkom. Koliko sam shvatila. Konobarica je pitala, onako malo zastavši "To je sve za vas?" a ja sam rekla "Bien sure" (pa naravno, šta me to pitaš).

Tih pet minuta dok nam je donijela jelo učinilo mi se najdužih pet minuta na svijetu. Imala sam leptiriće ispred očiju, a od kruljenja želuca nisam čula ni vlastite misli. Konobarica je uslužno rekla da možemo zauzeti i drugi stol ako želimo. rofl

U tom se trenutku pojavljuje konobarica, donosi juhu i salatu (ali nema šunke) eek Učinilo mi se prilično malo, ali kao što možete pretpostaviti navalila sam na to kao da nisam jela pet dana. Još sam uzimala krumpiriće od Borisa, točala kruh u juhu, uzela malo njegovog tartara i tako.
Na kraju sam zaključila da je to u stvari vrlo pristojan obrok i da zbilja ne treba više (ako i izuzmemo ovo što sam pokrala od Borisa).

I taman u treutku kad sam zaključila da ne mogu više jesti, eto ti konobarice i nosi mi treće jelo. eek Šunka u gratiniranoj endiviji.
Imala sam facu kakvu je ona imala kad sam ja naručila sva ta jela. eek

O Bože.

Već donekle sita, uzmem ja vilicu i nož, i haj'mo polako. Pa ne mogu baš ostaviti netaknuto, mislim, kad je seljanka došla u Pariz i naručila dva obroka, onda ću bar probati ovaj drugi.

Ma ne moram vam ni pričati.
Najcrnji dio je da sam pojela sve i da sad ne mogu disati.

Tako da znate:

U Francuskoj ne postoji bistra juha kao kod nas, nego su juhe obrok same po sebi.

Vjerujte mi. pjeva

Post je objavljen 22.01.2009. u 19:36 sati.