Gospodarska situacija u zemlji se rapidno progoršava. Upravo se raspao državni proračun. Nalazimo na torpediranom brodu u koji sa svih strana nadire voda dok sa svih strana pristižu nova torpeda. Međutim mnogi to još ne vide zahvaljujući kolosalnoj medijskoj operaciji proizvodnje alternativne „stvarnosti“. Radi se o tome da su svi sudionici te operacije počinili izdaju i zbog toga im jednog dana treba suditi. Dosta je vidjeti tko uopće i o čemu priča po novinama i televiziji pa da čovjeka istovremeno uhvati revolt, muka i strah.
Naime, neki luđaci još uvijek očito misle da se ovim brodom dade upravljati pa su se već ponovo počeli otimati za kormilo. Njihove sluge, razni Polančeci, idu do Bruxelessa da im se u teku izdiktiraju uvjeti pod kojima će se prodati NARODNA imovina i time zabiju posljednji čavli u lijes naše slobode i neovisnosti.
Već se pred vladom formira red hipnotiziranih plutokrata (a u stvari slugu, skorojevića i bezveznjaka) koji zahtjevaju naš novac ne bi li iz gabule izvadili svoja “poduzeća” koja ne bi izdržala niti jedan test ozbiljnog tržišta. Ona opstaju isključivo na manipulacijama i korupciji kao dio jedinstvene opće korporacije koja se zove država i pravi se da vlada u ime naroda. Vlast je u stvari od plutokracije za plutokraciju, a upravo traje operacija skidanja nacionalnih maski i otkrivanje prave prirode stvari, a to je da je plutokracija u stvari nadnacionalna. Našim političarima i trenutnim plutokratima (u stvari izdajnicima i slugama) privremeno su namijenjena gubernatorska mjesta već prema „zaslugama“, a nekima čak ni to. Ostatku naroda u najboljem slučaju namijenjena je uloga modernih kmetova.
Ali to i ne bi možda bio toliki problem da u javnosti ne postoji i dalje široko rašireno vjerovanje da jedino država iliti vlada (ova ili ona) može spasiti ekonomiju i da ona mora djelovati. To je vrlo vrlo opasna zabluda. Naime krizu nije izazvao nitko drugi nego država i suludo je misliti da ona može izvuči kola iz blata.
Država je zapravo kolosalni teret ekonomiji i stalni uzrok nereda. Državni proračun trenutno zaprema oko 60% BDP, a izgleda da i to nije dosta za njezin nezasitni apetit. Dok je proizvodnja zagušena porezima, davanjima i ostalim još podlijim iznudama, država i dalje puno više troši nego što uzima pa stalno rasprodaje narodnu imovinu i zadužuje se kod međunarodnih financijskih institucija. Istovremeno se brani tečaj kune, ne zato što to odgovara domaćoj proizvodnji i poštenom poduzetništvu, već upravo suprotno. (S tim u vezi vrijeme je i da se već jednom razotkrije mit o HNB-u.)
Upropaštene su brojne gospodarske mogućnosti zbog zlih namjera, mamutskih proporcija, gluposti i izdajstva državne administracije. Postoje neka (vrlo ograničena) područja u koja se država smije miješati u slobodnom društvu, ali to je kod nas toliko isperveritrano ustavnom i zakonima da je takav scenarij naprosto nemoguć. Praktično nema dana u kojem se ne dogodi da je još jedno od naših prava izigrano, ograničeno ili ukinuto. I još bi sad kao trebali vjerovati da se rješenje naših problema nalazi u državi i da zbog toga ona mora još porasti, otvoriti još neku instituciju, donijeti još koji suludi zakon, propis ili pravilnik. No bez obzira na svoje katastrofalne rezultate ona još uvijek raste i cvjeta, a uskoro će još dublje zavući ruku u džepove građana kao da Potemkinova sela sportskih dvorana, rastrošne infrastrukture i rasturenog zdravstvenog sustava već nisu dovoljni odljevi.
Gigantska država odnosno vlada je probala, sve upropastila i na kraju – zakazala. Ono što nama treba je mala država i – sloboda. Nama ne trebaju kojekakvi čarobni frulaši na čelnim pozicijama, kojekakve neznalice i propalice, nama treba sloboda da se sami izvučemo iz ove crne rupe. Ali probajte započeti svoj posao ili neku svoju nevladinu organizaciju i brzo ćete uvidjeti koliko nam je malo od te slobode ostalo. Sloboda, a ne tiranija, stvara preduvjete i mogućnosti razvoja. Ljudi ovog podneblja su pametni i sposobni. Mi se sami možemo izvaditi iz ove gabule, ali hoćemo da nam se država skloni s puta. Tek kad budemo spremni na tom planu djelovati, rješit ćemo probleme.
Ljudi su tako odgajani i jako bi voljeli da ih njihova država voli. Ali to na žalost nikada nije bilo tako i neće se promijeniti nikakvim molbama, procesijama ili paljenjem svijeća. Ali baklje možda pomognu. Drugim riječima trebat će im zalupati na vrata s bakljama u rukama.
Post je objavljen 21.01.2009. u 08:08 sati.