Priču započinjem jednog zimskog poslijepodneva. Možda s razlogom, no sigurnija sam da je to zbog čiste dosade. Riječi mi se motaju glavom. Ne mogu normalno razmišljati. Hladno je. Možda čak ispod nule. Ruke su mi ledene, kao da su načinjene od bijelog mramora. Gurnula sam ih u džepove pokušavajući ih tako ugrijati. Nije pomagalo. Katastrofalan dan, pomislila sam. Vjetar je zapuhao, noseći sa sobom još ono malo lišća što se krilo u granju drveća. Zadrhtala sam kao šiba.
-Rain!- Zazvao me netko iz daljine. Okrenula sam se. U daljini sam ugledala Jacoba. Brzo je dotrčao do mene ostavljajući ostale dečke po strani.
-Bok Jake.- Pozdravila sam ga tiho i bolje se stisnula u jaknu. Sjeo je na klupu, do mene.
-Opet te hvata depra?- Zacerekao se trknuvši me laktom. Nešto sam promrmljala sebi u bradu, no tako tiho da ni sama nisam bila sigurna što. Nekoliko sekundi je vladala tišina.
-Ideš s nama do grada? Mike večeras ima tulum i sve nas je pozvao.- Upitao je gledajući u mene.
-Sry, mislim da ću preskočiti. Nisam baš najbolje otkad mi je Geoffryca zaprijetila da ću pasti algebru ako ne dobijem prolaznu ocjenu na idućem ispitu. Bolje mi je da se vratim natrag doma i učim.- Odgovorila sam. Jacob se osmjehnuo pokazujući pritom savršeno bijele zube.
-Pomoći ću ti. Ionako mi se neda na taj tulum, svi Lucyni frendovi su prave krvopije…- Rekao je Jacob.
-Kako to misliš, krvopije?- Upitala sam pomalo zbunjeno. Jacob se lecnuo.
-Pa, znaš… Tolko su dosadni i ubijaju te u živac dok ne pošiziš.- Odvratio je pažljivo me gledajući. U glasu mu se osjećao oprez. Prihvatila sam taj odgovor, pa ga nisam više zapitkivala. Ustala sam s klupe i uhvatila torbu. Čovječe, kako je teška, pomislila sam. Jacob je ustao za mnom.
-Daj, ponijet ću ti ja torbu.- Ponudio je i, ne očekujući moj odgovor, uzeo torbu iz mojih ruku. Stresla sam se. Ruka mu je bila neopisivo topla.
-Ne razumijem te. Kako i po ovakvoj temperaturu možeš imati tako tople ruke! To nije fer!- Pobunila sam se. Jacob se nasmijao.
-Genetika.- Odgovorio je i prebacio torbu preko ramena. Cinično sam se osmjehnula. Krenuli smo cestom. Koliko god se Jacob trudio sporo hodati, jednostavno je radio prevelike korake, tako da sam morala gotovo potrčati. Njemu je to bilo urnebesno smiješno.
-Ajde, Palčice, nastaviš li tako zakasniti ćeš i na vlastiti sprovod.- Zacerekao je pogledavši me s visoka.
-Ne zafrkavaj, nisam ti je kriva što si s petnaest viši od gotovo svih profesora.- Odbrusila sam sa glumeći uvrijeđenost. Nije mi toliko smetalo to što je Jacob visok metar osamdeset osam, nego to da sam ja samo metar pedeset sedam. No digla sam glavu i nastavila koračati uz njega dok sam se osjećala poput patuljka. Jacob je još usporio. Nekako smo uskladili korak i nastavili hodati natrag, prema selu.
///Umetak///
U La Pushu živim otkad znam za sebe. La Push je Indijanski rezervat koji se nalazi nekoliko kilometara od grada Forksa. Moja životna priča drugim je ljudima poprilično fascinantna, iako ja ne shvaćam zašto. Istina, imala sam puno sreće, no od toga ne treba stvarati čudo. Čuda ne postoje.
Posvojena sam u dobi od dva mjeseca. Moji su se roditelji, prema priči Jacobova oca, Billyja, doselili u Forks odmah nakon vjenčanja. Bili su dobri prijatelji s njim i ostalim članovima plemena Quileute. Oboje su ubijeni dok su šetali šumom. Ubila ih je neka životinja. Ja sam uspjela preživjeti bez ijedne ozlijede. Pronašli su me Billy i još neki mještani kada su krenuli u potragu za njima. Kada su shvatili što se dogodilo, dogovorili su se da će me posvojiti bračni par koji nije mogao imati djece. Oko toga je bilo mnogo problema jer ja, kao bijelkinja, nisam imala što raditi u Indijanskom naselju. No svi su se borili za mene. Tako sam ostala. Ime mi je dao Billy; Rainelle, od engl. riječi Rain (kiša) jer su me našli dok je kišilo, a Elle jer je to bilo ime moje majke. Madeleine mu se svidjelo pa je dodao i njega. Jesam li se uklopila, to još nisam sigurna no jedna je stvar sigurna; Nigdje drugdje ne bih bila tako sretna kao što sam ovdje.
///Kraj umetka///
Stigli smo pred malu kućicu koja se izvana nije bitno razlikovala od ostalih u selu. Otvorila sam ulazna vrata ne kucajući. Nancy i Hugh, moji posvojitelji, sjedili su u dnevnoj sobi. Hugh je čitao Daily News, a Nancy gledala neku glupu meksičku seriju koju sam ja izbjegavala u širokom luku. Jacob je ušao za mnom.
-Bok.- Pozdravila sam ih odloživši reklame koje sam netom prije pokupila iz poštanskog sandučića. Planirala sam ih odmah baciti u smeće ali nije mi se dalo. Nancy je pogledala u nas, dok je Hugh nastavio zuriti u novine.
-Zdravo Rain, Jacobe. Kako je Billy?- Upitala je pogledavajući čas mene, čas Jacoba. Redovito je pitala za Billyja iako ga je svaki dan viđala.
-Dobro je, gđo. Lautner.- Odgovorio je Jacob široko se osmjehnuvši. Nancy je klimnula glavom nekoliko puta kao da potvrđuje Jacobove riječi.
-Jacob i ja ćemo učiti algebru u mojoj sobi, nemojte nas smetati.- Rekla sam tupo uzevši svoju torbu iz Jacobovih ruku. Nancy nas je oprezno pogledala. Očito se namjeravala pobuniti, no Hugh ju je prekinuo.
-Zabavite se, djeco.- Rekao je i dalje zureći u novine. Očito nije ni čuo što sam rekla. Popeli smo se na kat, šutke. U da, baš ćemo se zabaviti učeći glupu naprednu matematiku. Zabavnije bi bilo da pojedem vlastitu nogu. Otvorila sam vrata sobe i bacila torbu ravno na krevet. Jacob je svoju spustio na pod, kraj vrata. Od svih prostorija u kući, moja soba bila mi je najdraža. Zidovi su bili svijetlo plave boje, preko kojih su bili nalijepljeni posteri raznih pjevača i glumaca. Bila je dosta velika s obzirom na ostale sobe. Ne gubeći vrijeme, izvadili smo knjige iz torbi i ispružili se preko cijelog poda. Cijelo to vrijeme nismo izustili ni riječi.
-Pa, koji dio gradiva točno ne kužiš?- Upitao me.
-Od ovdje do… ovdje…- Pokazivala sam prstom listajući stranice.
-Točnije rečeno, cijelo prvo polugodište.- Rekao je. Potvrdno sam klimnula glavom. Oboje smo se nasmijali.
-Pa što si spavala na satu?- Upitao me u šali.
-Ne, markala sam.- Odgovorila sam okrenuvši očima. Jacob je otvorio svoju knjigu na istoj stranici na kojoj i ja. Odjednom su se vrata sobe otvorila. Bila je to Nancy.
-Evo djeco, mislila sam da ste žedni.- Rekla je odloživši čaše sa sokom na radni stol. Zbunjeno sam je pogledala.
-Ovaj, hvala.- Rekla sam oprezno. Još je nekoliko sekundi stajala tako, nepomično, kraj vrata, a onda se okrenula na peti i izašla van. Jacob i ja smo se pogledali i prasnuli u smijeh.
-Očito je mislila da smo algebru izmislili kako bismo se mogli ljubiti.- Kroza smijeh je izustio Jacob.
-Da, očito.- Dodala sam i zadubila se u knjigu. Osjećala sam se jadno. Sviđao mi se Jacob, zbilja je. Na moju žalost, on se bio zapalio za Bellu, kći načelnika Swana, Billyjeva dobra prijatelja. A ja se, kao dobra frendica, nisam željela petljati iako se vidjelo da Bella njega ne šljivi ni pola posto. Smijeh je ubrzo prestao. Jacob je gledao u mene.
-Rain, sve ok?- Upitao me.
-Da, je, možemo sad na tu algebru?- Brecnula sam se ni ne pogledavši ga. Moja ga je reakcija iznenadila, ali pravio se kao da se ništa nije dogodilo. Primaknuo mi se bliže i počeo objašnjavati glupu matematiku. Bio mi je tako blizu da sam osjećala toplinu njegova tijela. Osjećala sam se još jadnije. Željela sam da prestane i ode, kad već nije bilo nade da će se opametiti i poljubiti me. Odjednom me prepravila ljutnja. Stisnula sam šaku kako mi ne bi poletjela i ,,slučajno'' ga opalila posred nosa. Što to Bella ima a je ne? Ta ipak, ja sam mu frendica od prvog dana kada smo se upoznali! Imala sam osjećaj da polako tonem, tonem u očaj iz kojeg nema povratka. Crnilo me obavilo.
-Rain?- Zazvao je Jacob tiho. Trgnula sam se i pogledala u njegove tamne oči.
-Ha?- Rekla sam.
-Daj se koncentriraj. Imam osjećaj da pričam zidu.- Odvratio je i promrsio mi kosu. Ponovo sam se zadubila u knjigu. Imala sam osjećaj da je ovo početak nečeg velikog, nekog važnog događaja… Ali o tome drugom prilikom.
***(P.S., Čitaj ako baš moraš)***
Ok, da ne duljim, predomislila sam se; Umjesto nove NALC otvorila sam ovaj blogach! Objašnjenje slijedi.
Za sve su krivi HJCH i LORD koji su me totalno zarazili Sumrakom. Sve pritužbe uputite njima XD. Ne, zbilja, film je pregenijalan, knjige također tako da bih pukla da nisam otvorila ovaj blogach. Nadam se da će vam se svidjeti!
Dakle, ako ste pročitali post onda shvaćate da će glavni likovi biti Quileutei, tj. Jacob, Sam, Embry, Quil, Seth, Leah, Billy i ostali. Nancy i Hugha sam izmislila. Cullenovi i Bella će biti… Neprijatelji? Uglavnom, u mojoj priči vukodlaci i vampiri NIKADA neće biti prijatelji, tek toliko da malo začinim… Heh :) Likove primam ali samo nekoliko pa se požurite! Također molim one koji imaju HPFF blogove ili slične, neka izmisle novo ime i opis i neka napišu žele li biti vampiri ili vukodlaci ili njihovi prijatelji (samo da se zna, vukodlaci će se više spominjati). Oni koji pišu Sumrak FF blogove to ne moraju. I to je uglavnom to! Još samo zahvale!
HVALA HJCH, mojoj dragoj, ma najdražoj frendici što mi je posudila Sumrak i Praskozorje, nagovorila me da ih pročitam i natjerala me da zajedno pogledamo film u Cinestaru. Hvala što si me totalno zarazila Sumrakom i pristala biti lik u ovoj… verziji… :)
HVALA LORD-u koji mi je posudio Mladi Mjesec i Pomrčinu i kratio mi vrijeme dugih i glupih školskih sati pričajući zašto su vampiri bolji od vukodlaka (Ipak mislim da su vukodlaci bolji, sry!).
HVALA mojoj dragoj Nessici, tj. Cinth, koja me totalno oduševila svojim novim Sumrak blogachom i povratkom Nessice. Hvala, hvala, hvala! Tvoji postovi me uvijek nasmiju do suza.
HVALA Starzeku, koji se nedavno ,,preobratio'' i postao Rus, što je samo poboljšalo njegovu već savršenu priču. Samo te molim da pišeš duže postove, ja se taman uživim kad ono kraj! Al' dobro, oprošteno ti je… :)
HVALA Elby, koja već dugo nije objavila novi post (šejm on ju XD), iskreno se nadam da bude uskoro. Ajde curo, šteta da takav talent propadne!
HVALA svima onima koji su zaslužni u osnivanju ovog bloga i onima koji će to tek postati. HVALA mojoj mlađoj sisterki koja me trpjela dok sam joj uporno uvijek iznova prepričavala radnju serijala. HVALA mojim starcima koji me nisu izbacili iz kuće zbog tog istog razloga. HVALA Grupama McFly, Coldplay, Green Day, Simple Plan, Nirvani te Avril, Kate Perry, Jimi Blueu i Toši i Halidu Bešliću čija me glazba nadahnjuje da stvaram ovakve priče. I za kraj HVALA Stephanie Meyer koja je imala petlje napisati i objaviti ovakvo remek-djelo. Legendo!
Žao mi je što je ovaj P.S. ovako dug, ali eto. Morala sam objasniti situaciju i svima zahvaliti.
Voli vas vaša
Rain-Twilight Lady
Post je objavljen 20.01.2009. u 19:20 sati.