Smijem li biti slaba?
Od mene uvijek očekuju da budem jaka, idealna,
od mene traže više nego od drugih,
drugima je dopušteno pogriješiti,
a meni će svaki propust dobro prisjesti...
I ja sam obično slabo ljudsko biće,
ma kako izvana izgledala jaka,
i mene boli, ja nisam idealna,
ni približno,
moj izgled vara-
da sam krhka i nježna,
možda bi imali samilosti prema meni.
Nisam se takva rodila.
Jest, često sam jaka,
ove terete koje ja nosim
nije lako tako dugo nositi
i pod njima se ne slomiti.
Ali nekad se ipak lomim
i treba mi i podrška drugih ljudi,
treba mi nečija pomoć,
nečija pružena ruka,
nečija riječ da pomogne
naći put za dalje.
Pomozi mi Isuse,
pokaži mi sada put kojim trebam dalje,
uvijek si za nas brinuo,
ne daj da izaberem sada krivo,
Ti izaberi za mene.
Pomozi mi, daj mi snage i mudrosti,
izaberi Ti za mene put
kojim dalje trebam ići,
jer sama sam već previše puta
krivo izabirala.
Ne želim više tako.
Tebi, Isuse i danas predajem svoje izbore,
svoj život, svoju obitelj,
samo s Tobom ja mogu nositi ovo sve.
Pomozi mi, molim Te!
Lako je odlučiti – sada ću dalje drugim putem. Kada sam jaka, donosim mnoge odluke, osjećam da ću sve moći učiniti, sve mi izgleda moguće, ostvarivo... Ostavila sam posao koji za mene više nije bio da bih radila drugi, koji sam više željela. No, u međuvremenu se situacija promjenila i ondje gdje je posla uvijek bilo, sada se rješavaju ljudi. Dobra ponuda za posao koju sam imala više ne postoji, jer je firma u situaciji lošijoj nego ikada. A ja i dalje mislim da sam onaj posao trebala ostaviti. Sada se pitam kuda sam to krenula? Jesam li neodgovorna što sam ostavila jedan posao, dok još nisam osigurala drugi, a neću imati prihoda za obitelj? Je li došlo vrijeme da odem iz ovog grada, kako već odavno namjeravam? Kuda će me sve ovo odvesti i hoću li znati odabrati pravi put?
Post je objavljen 20.01.2009. u 09:55 sati.