Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/opskur

Marketing

...čudo moje...



Reče: "Znam što sad očekuješ od mene."
Rečem (hladno): "Ne očekujem ništa od tebe."
Reče: "Znam da je ovo trenutak kada bih te trebao poljubiti."
Rečem: "Pa, što onda čekaš?"
Reče: "Ali, danas sam jeo ćevape s lukom."

*tišina*

*tišina*

*zbunjenost*

*tišina*


Okrenula sam se i krenula prema ulaznim vratima.
Reče: "Čekaj!"
Rečem: "Zašto?!"

Nije mi stigao reći zašto, samo me nesigurno poljubio.
Prije, kako je on danas izračunao, 730 dana. 17520 sati.



//...daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi, to ne zna nitko,
samo ti, bez tebe drveni konjići tužno stoje, dođi
...//



Image Hosted by ImageShack.us


//...zažmiri, pa na vlastitom platnu u
glavi pomiješaj sivu i zlatnu, lagano.
.//




Uzmimo to ovako; 24 mjeseca su prošla.
Ili jednostavno, dvije godine. Dvije pune godine.



Ti.


Onaj koji umije sve olakšati i obojati u nadanje.
Koji u meni vidi ono što drugi ne vide.
Koji me drži za ruku dok skačem po smrznutom snijegu.
Koji pazi da mi leđa ne budu gola i popravlja potkošulju.

Onaj koji, uvijek, sve. Baš sve.


Pozdrav,
eMDe





Post je objavljen 19.01.2009. u 08:36 sati.