Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/apstinent

Marketing

Boljem se nadam

saka/


Doista se nadam da se po kraju jedne godine i početku druge ne može suditi o nastavku ostalih 12 mjeseci. Nekako vjerujem psihijatrici koja je nedavno na TV-u (govoreći o prestanku pušenja) spomenula kako je kalendar ionako ljudski izum, pa tako nema razloga početak bilo čega vezivati uz, primjerice, ponedjeljak ili 1. siječanj. Početak je u našoj glavi, pa ako čvrsto odlučimo nešto provesti u dijelo, to možemo započeti i u četvrtak ili 27. ožujka... pod kapom nebeskom svejedno. I slijedom toga u meni raste nada da prometna nesreća koju je moj muž imao krajem prosinca, serija viroza koje su nas kolektivno oborile s nogu od Božića do Mihovilovog rođendana (8.01) i upropastile nam baš sve planirane proslave, nova viroza koja je upravo na snazi i za koju se toplo nadam da nije šarlah koji se pojavio u jaslicama, siječanjska natezanja s Gradom Zagrebom da nam pomaknu autobusnu stanicu dalje od ulaza gdje su je samoinicijativno odlučili postaviti, ispadi koleričnosti moje šefice, zubobolja koja me sve više mrcvari - da skratim priču, novogodišnja serija dreka na drek - neće doživjeti svoj veliki finale u sljedećim danima, tjednima, mjesecima. Ne želim se prisjećati godina koje su s razlogom zaslužile svoje mjesto u, nadam se, trajnom zaboravu s etiketom "ne ponovilo se nikada više!". Bilo ih je, iako ne mnogo i bile su vrlo mukotrpne.

Možda sve ovo zvuči pomalo nategnuto, ali umorna sam, a to je fraza koju nikako ne prestajem ponavljati. Kao logična posljedica javila se nesanica, udebljala sam se tako da mi je pozlilo kad sam vidjela snimku s Božića... Nikada nisam bila opterećena izgledom, ali što je previše - previše je. Danas je nedjelja, idealan dan za početak zato jer sam ja tako odlučila.

- smanjujem unos kalorija - ništa drastično, naprosto ću jesti manje pa ću se možda do ljeta dovesti na nekakvu pristojnu težinu
- bacit ću i onih 10-ak cigareta koje popušim na poslu i noću
- nastojat ću posao organizirati tako da ga više ne nosim kući osim tih nekih malih tekstića koje ne mogu srediti u komadu
- na proljeće ću krenuti s fitnessom - treba mi nekakva jača aerobna aktivnost
- razmislit ću da se u idućih godinu dana ozbiljno primimo posla na Mihovilovom bratu ili sestri - napunit ću u travnju 34 godine, ne postajem mlađa
- muž i ja smo se već dogovorili. Ove godine uredit ćemo dječju sobu i ja se vraćam u bračni krevet. Ne dojim više, a spavam loše. Znam da će i dalje biti buđenja, ali barem neću dobivati slučajne udarce u glavu i nos

Na njegove viroze ne mogu utjecati. Samo se nadam da ćemo što prije odraditi vodene kozice pa da barem sa time mogu biti mirna. Ne želim da se jednog dana trese poput moje kolegice i kolege s posla koji ih nisu preboljeli u djetinjstvu - u odrasloj dobi mogu biti netipične i opake.

Sve u svemu, hebeš takav početak godine... Izvin'te me što psujem...

update, nedjelja, 23:30 - vratili smo se prije pola sata sa Zarazne. Zakurio mali na iznad 39... Nije šarlah, nije upala uha niti nešto slično. Najvjerojatnije samo obična viroza, svi nalazi govore tome u prilog. Dakle sve ovo što "nije" govori o tome da bi stvari trebale krenuti na bolje...


Post je objavljen 18.01.2009. u 07:43 sati.