Marketing
Nadrkan dan
Čekajući semafor
Čekam zeleno svjetlo i promatram malo ljude oko sebe. U desnoj traci do mene sjedi lik i gleda u tu napravicu sa bojama ko tele u šarena vrata. 
U datom trenutku mu se pali zelena strelica za smjer u desno, ali on ne trza. Pogledam semafor, gledam njega, ali on i dalje pilji i ne trepće. Potpuno odsutan iz ovog prostora i vremena. Ekipa iza njega je donekle pristojna i samo mu mašu rukama. Prošla je već minuta, ali on ne kreće. Pogled je jednako staklen i blentav. Peti u koloni je ispalio i počeo trubit ko idiot. Ja sam inače protivnik trubljenja, ali ovo je zaista bilo mrvicu previše.
Zabadave mi sve sposobnosti jednog Jedi viteza kada u autu ispred mene sjedi idiot bez imalo mozga. Idem u Zapruđe sa Jadranskog mosta i čekam fino šesti u redu. Ispred mene bijesni audi njemačkih registracija. Pali nam se zeleno. Svi odlaze, ali ovaj ne trza. Mašem ja ( 
), ovaj ne trza. Čekam, ali ne miče se. Poludio i ja (to je već bio smiraj dana i moje vožnje) i stisnuo sam trubu. Idiot je prošao na tvrdo žuto. Mene je dočekalo crveno. 
Prije toga sam se vozio po Horvaćanskoj. Idem prema Sv. Mati slobode i prestrojim se lijevo. Lik u srednjoj traci stoji kotačima malo preko ruba. Kako je bio snijeg, taman mi je prepriječio put, a meni zeleno. I nemrem od njega dalje. Ima metar i pol mjesta od njegovog auta do onog ispred njega. Pomaknuo se oko dvadeset centimetara i to tako da je još više ušao u moju traku. Kada je ovaj ispred njega skužio da čekam ko ozebli sunce (kao i još pet vozila iza mene) pomaknuo se on i napravio mjesta idiotu, ali neeeeeeeeeee. 
Ovaj ne kopča ni za crno pod noktom. Ne znam jel bio pijan ili je prirodno glup. Stero sam ga u qrac vrlo povišenim tonom i tada sam znao da je krajnje vrijeme pustiti volan iz ruku jer ću si još nekaj napraviti (ili nekom drugom).
Magla...
Zar je moguće da su Hrvati baš tolko glupi i istovremeno vjeruju kako su najpametniji i velike face. Neću reći kako se ponekad i ja ne volim šepuriti sa nekim stvarima, ali ako to i napravim vjerujem da nikog ne bodem u oči s tim (doslovno). Kod nas se pojavi mala naznaka magle i večina šofera pali maglenke. Mora pokazati da ih ima. Dajte više naučite da se maglenke pale kada je vidljivost jako slaba. To znači da je vidljivost manja od 50 metara. MANJA!!!! U tim uvjetima palite maglenke ako ste prvi u koloni (prednje maglenke) i zadnji u koloni (zadnje maglenke), obje ako sete sami na cesti. Po nailasku vozila iza vas gasite maglenku ako se nastavi voziti s vama. Ako ne znate kaj znači biti prvi i zadnji, onda si podrapajte vozačku i odite u prvi razred osnovne. Jučer na autoputu se večina vozila 60km/h. Kao da je magla kod Karlovca. Ko da se ne vidi prst pred nosom. Na brzinu nemam primjedbi. OK je vozit prilagođenom brzinom (za promjenu). Samo nemojte raditi od auta božićno drvce. Naiđem na pet auta i svi do jednog imaju upaljena sva moguća svjetla, maglenke prednje i zadnje. Vrištali su jačinom svjetla. Budale! Po gradu (Zagrebu) maglenke pali dvije trečine automobila (točnije njihovih idiota vlasnika). Em imate jaku gradsku rasvjetu, em je magla zbilja slaba. Nema potrebe za maglenkama, ali se treba šepuriti. Treba se pokazati. Onda upalim ja zadnju maglenku i odmah je ugasim, ali lik iza mene to ne percipira. Ponovim to nekoliko puta, ali ne... On je uporan. Nabijem vam te maglenke... 
Snježne (ne)prilike
Jako su mi simpatični ljudi koji su lijeni očistiti snijeg sa krova auta. Ajde kad ostane lagani sloj. Nikom ništa. Ali brate, ostaviti tri kubika na krovu nije nimalo pametno. Fino zajuži, snijeg se odvoji od karoserije i pri većoj brzini zasipate sve iza sebe snježnim pahuljama ko „Vlak u snijegu“. Mi iza ćemo pjevati „Kad se mnogo malih složi...“ Ili, stanete na semaforu i prilikom kočenja, pola krova snijega vam padne na šoferšajbu. Živite u iluziji da će to brisači pobrisati, ali ne-ne. Onda vam svi jebu mater nesposobnu i lijenu i stvarate gužvu. 
Vozeći se prema Zapruđu sinoć na večer naletio sam na jednu osobitno nevjerojatnu pojavu. Ne znam kako je toj osobi palo na pamet uopće upaliti auto i krenuti. Naime, trečina šoferšajbe je bila pokrivena snijegom, a brisači su joj maltene bili ispred auta. 
Uopće nisu dodirivali staklo. Pogledao sam nekoliko puta u lijevu stranu kako bi se uvjerio u to i bogami je tako bilo. To ili moraš biti sljep ili opako glup i sjesti za volan ne očistivši to i ne vrativši brisače na mjesto gdje i pripadaju. I mi se čudimo kaj imamo tolko poginulih na cestama. Bože sačuvaj...
Jučerašnji dan je bio prokleto inspiriran negativnom vibrom u prometu. Bio sam toliko nabrijan da je to teško opisati. Ovo gore je samo jedan mali izvadak. Sad jedino ne znam jel sam bio nabrijan zbog gastroskopije ili zbog „čepa“ u dupetu od kojeg me boli mozak čim pomislim na neke stvari ili je jednostavno takav dan... Ne znam. Ne ponovilo se.
P.S. Sada mi je bila gospođa u dućanu i kupovala miša za računalo koji treba njenoj kćeri. Mala je bila pored nje. Gledaju miševe i odabere jeftiniji uz rečenicu: "Za koga je, dobar je." Sramota!!! I to je ljubav prema djetetu? Nije problem u novcu već u rečenici. Prestrašno...
Danas više nema nikakvih crnjaka ni živciranja. Ne poznajem nikog tko mi misli nositi crne oblake. Serbus... 
Post je objavljen 17.01.2009. u 12:15 sati.