Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trudnjacha

Marketing

prvi pravi ovogodišnji post

prvi pravi ovogodišnji post


hehe, sednem ja da pišem blog i, da ne bih palila svetlo jer mi smeta, a da s druge strane ne bih sedela u mraku, uključim tv i vrtim kanale, kad ono – bridžit džons... na ivici razuma, mislim. da, ne videh početak pa nisam sigurna kako se zove film. i da, morala sam da odgledam.
iskreno, nije me puno dojmilo. da ne bude nesporazuma, ja volim prvi film o bridžit džons, skroz mi je simpa iako spada u onu omraženu kategoriju filmova zvanu romantične komedije ili još gore chick movie, i rado ga pogledam kad god je na tv-u, i knjigu sam pročitala, i ne, ne mislim da je knjiga bolja od filma jer je darcy u filmu mmmm-mljac (da,da, jedan od onih koji bi najverovatnije upali na freebie listu) i... malo sam izgubila nit... enihau, odgledala sam drugu polovinu filma. i, kao što rekoh, nije me se dojmilo. slatko, ali ne slatko kao prvi deo.
ja inače spadam u one ljude kojima nije nikakav problem da na tv-u gledaju film od pola. dobro, neki filmovi se zaista ne daju gledati ako je prošlo makar samo desetak minuta od početka, ili je svetogrđe ako ih se ne gleda from the VERY beginning, ali ove laganice... nije to rocket science pa da ne može da se ukapira o čemu je reč :p

no, SIGURNO vas zanima o čemu sam ja htela da pišem. ono, cupkate od neizvesnosti, zar ne? zubo

well, kažu da kako dočekate novu godinu, takva će vam cela godina biti.
ja odbijam da poverujem u tako nešto.
and here's why:

novu godinu smo dočekali popišani.
yup - POPIŠANI.

31. decembra je DM radio do 8. kad je došao s posla okupali smo dete, smestili ga u krevet i počeli da spremamo nadasve ukusnu zakusku. ne, prvo smo kitili jelku. da. pa smo onda pravili zakusku. što smo završili negde oko 23.35. i taman smo se smestili na pod, stavili na tanjire te divne buđave sireve, pršutu, dimljenog lososa, masline, nasuli si malo vina, kucnuli se, pričali o čestitki (čestiTCi?) s jednog foruma na kojoj su političari i javne figure s ovdašnje scene, ignorisali zvuke s ulice kojih se ne bi postideo bejrut u najboljim danima i... dete se probudilo. u 23.58.

u, super, taman da svi zajedno dočekamo novu godinu.

odemo kod iveka u sobu, a on se, milica, upiškio. i upiškio je krevet. tako da smo ponoć dočekali presvlačeći ga, menjajući mu posteljinu i pokušavajući da se setimo kako se zovu dva tzv. politička analitičara bliska dss-u. ako vas zanima, u pitanju su vukadinović i antonić. pjuk.

inače, ivek nikakvog problema nije imao da spava dok napolju imbecili demonstriraju veselje bacajući što veći broj petardi i onih topovskih udara, ali ga je zato zvuk mobilnog momentalno budio iz sna.
znajući da novogodišnji tv program ne obećava zabavu, DM i ja smo mudro narezali gomilu nekih filmova koje smo planirali da gledamo. ali, heh, ja zaspadoh već u 2. filmove još nisam pogledala.

ali, ima i te so called srpske nove godine. popravni, takorekuć. not that i care or celebrate. zapravo, jelku smo raskitili te večeri.

međutim, ni kalendarska šizofrenija nam nije pomogla.
ne, ne, ne.
ja sam je dočekala u kadi, depilirajući se za sutrašnji godišnji remont kod ginekološkinje, a DM nunajući rasplakano dete.

dakle, it's either popišanost or borba sa nepoželjnim maljama čitave godine.
sreća da nisam sujeverna.

a sad odoh da gledam očajne domaćice. navukla sam se opako. smijeh


kategorija: po jutru se dan poznaje?


eh da, imam ja još toga da napišem:
na starom blogu mi je neko ostavio komentar. na post od novembra. dvehiljadešeste. brojevima: 2006. neverovatno. mislim, očekuje li ta osoba odgovor? zar nije mogao da primeti da na tom blogu nema novih unosa već više od 2 godine?
strange.
ne bih ni znala za taj komentar da blogspot nema opciju obaveštavanja o novim komentarima. pa me sad zanima, ima li blog.hr tu opciju?
ono, ako neko odluči da mi ostavi komentar na post koji sam pisala u četvrtom mesecu trudnoće, volela bih da znam.


Post je objavljen 16.01.2009. u 22:50 sati.