Marketing
Stara prijateljstva
Pretpostavljam da nikada ne umiru. I nakon cijelog životnog vijeka, dovoljno je imati sjećanje u grudima koje će učas oživjeti lik spomenutoga. Voljela bih tako misliti, da se nedorečena poznanstva ipak ne smatraju izgubljenima makar ih slavila neka davna vremena, jer su za njih bila vrijedna svakog spomena o dolasku kasnijih.
Nije važno što su se lica promijenila, a osjećaji se čine zatomljenima i pomalo sramežljivima, jer ne nalikuju na prijašnje i stoga slove nezgrapnima. Čovjek je srećom tek neplanirana evolucija prirode i često zabušava. Zato samome sebi češće priređuje iznenađenja nego sudbina, koja ista čini mnogo većima, ali rijeđe i jasnijeg tijeka.
Prednost je u tome što nas ima mnogo, ljudi, i svi smo čas sigurni čas nesigurni, usredotočeni pa zbunjeni, mislimo da smo pohvatali sve konce da bi si potom za tren izgledali kao lutke i djelovali izgubljeni. U odnosima s drugima često se ne sporazumijevamo i zbog toga patimo nesuglasice bile one stvarne, izmišljene, trenutne ili dugoročne. Srce se uvijek sjeća kome duguje više kapi suza, makar nijednu ne isplakali. A dobro je znati, da život uvijek dvostruko naplati. Kako ono loše, tako i dobro - se dobrim vrati.
Post je objavljen 16.01.2009. u 20:29 sati.