Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/stazicsdp

Marketing

Poduka iz korupcije

Anto Đapić silno želi biti osječki gradonačelnik kad već ne može biti magistar znanosti. Za akademsku titulu trebao je napisati donekle originalan magistarski rad, što mu nikako nije pošlo za rukom, ali za ovo prvo i Đapiću važnije, nije potrebna ni originalnost ni inventivnost, ni bilo kakvo znanje o bilo čemu. Potrebna mu je jedna druga osobina koja ga jedino čini dovoljno kvalificiranim da svoju gradonačelničku ambiciju ostvari uz pomoć HDZ-a – mora biti korumpiran ili za njegovu korumpiranost mora postojati barem čvrsto utemeljena sumnja. Taj uvjet je Đapić uspješno ispunio u trenutku kada se saznalo da se USKOK zanima za njegov tajni ugovor s bivšim požeškim tajkunom, a danas robijašem Vladom Zecom. Po tome ugovoru, Đapić će Zecu pomoći svojim lobiranjem kod Vlade za neke novce, a Zec će njemu izgraditi obiteljsku kuću ili kupiti stan. Kada je za tu priču čuo Ivo Sanader, odmah je ushićeno povikao:

- Evo, to je čovjek kakav nama treba! Ponaša se kao rođeni HDZ-ovac. Odmah se vidi da pripada nama. Nazovite ga i recite mu da ćemo ga podržati za gradonačelnika Osijeka.

- Ali, gospodine premijeru, zbunjeno i tihim, servilnim glasom javio se jedan od činovnika u premijerovu uredu, mi smo na parlamentarnim izborima tvrdili da je glas za HSP, glas za SDP.

- Kakav SDP? Što lupetaš? Otkud bi SDP bio sposoban sklopiti takav ugovor?

- Ne govorim ja o tome da u SDP-u nisu sposobni za korupciju, to je jasno, nego govorim o Vašoj vjerodostojnosti. Podsjećam Vas da ste Vi osobno to nekoliko puta ponovili kako je glas za HSP glas za SDP. Javno. Pred kamerama.

- Jesam, točno, tvrdio sam tako, ali kakve to ima veze? Ja sam na splitskoj rivi galamio i to kako ne damo naše generale i kleo se u Gotovinu. Pa što onda? Govorio sam ja i da ćemo smanjiti PDV. A jesam li ga smanjio? Nisam i neću! Eh, što ja sve nisam govorio. A osim toga, to o HSP-u sam ipak govorio u vrijeme kad još nisam znao da je čovjek spreman ne samo ugovoriti, nego i potpisati ovakav korupcijski ugovor. I što mi tu sad zanovijetaš, umjesto da se ugledaš u Đapića. Hajde, priznaj, izdera se premijer na činovnika koji mu se usudio makar i blago suprotstaviti, priznaj, koliko si ti jamio?

- Malo, gospodine premijeru, malo. Znate ono kad sam dogovorio da primite onog ulagača u golf terene, iz Agencije Skiper, sjećate se, onog zbog kojeg smo donijeli zakon, e, pa, meni je tu išla samo mala provizijica za ugovaranje tog susreta, a glavna lova je išla u stranku. Milijun kuna. Znate to. Vi ste osobno dogovorili baš tu svotu.

- Eto vidiš, konju nesposobni! Sve moram sam. Na vas se čovjek uopće ne može osloniti. Sve ću vas posmjenjivati! Sve! Tebe prvoga. Mala provizijica, mala provizijica. Ne uzima se, majmune, mala provizijica nego velika provizijetina. Zar se ne sjećaš što je objašnjavao Maček dok je bio glasnogovornik Vlade – tko nije zgrabio kuću i bar pedeset tisuća eura, ne bi se trebao ni baviti politikom. Ali da, utuvi ti to u glavu ovakvom jednom kretenu kao što si.

- Pa jesam, kreten sam, priznajem, što mogu, takav sam, ali ja sam u HDZ-u tek godinu i pol. Ja ću se popraviti. Ja svaki dan radim na sebi. Vidjet ćete. Za koju godinu postat ću ja kretenčina kakvu niste mogli ni zamisliti. Obećajem.

- Evo budale! Pa ne govorim ti ja o tome da postaneš kreten veći nego što jesi, to bi uostalom bilo jako teško postići, nego te učim korupciji. Korupcija je ono po čemu te se prepoznaje kao HDZ-ovca. Korupcija i ništa drugo! Kažem ti, ugledaj se, čovječe, u Đapića.

- Vi ste meni najveći uzor, gospodine premijeru. Kakav Đapić? Pa ja kad vidim Vas i što ste sve stekli u tako malo vremena…

- Dobro, dobro, vidim da si spreman učiti. Dat ću ti ja neke kasete, audiovizualna metoda je još uvijek najbolja za brzo stjecanje znanja.

- Kasete? Kakve kasete?

- Sa suđenja Maestru. Vidjet ćeš, tamo je Matanović snimljen kako pred prikrivenim istražiteljem USKOKA kaže kako će one prodaje državne imovine, za koje je uzeo milijune eura, srediti preko mene i žene.

- Čije žene? Matanovićeve? Nisam znao da je i ona upletena.

- Ma ne Matanovićeve, volu, nego moje. Moje žene. Mirjane.

- A to već da. Jasno. Sad razumijem.

- E, a ja sam na sve to dao javnu izjavu kako se tu radi o smicalici obrane. Kao da ga je obrana snimila, a ne USKOK. Shvaćaš?

- Ne.

- Kad si glup pa pod milim Bogom ništa ne razumiješ. Vidi, kad te se uhvati na djelu ili te spomenu u ovakvom jednom procesu, uopće nije važno kakvu ćeš nelogičnu glupost izjaviti, nego je važno to da ni tužilaštvo, ni sud, ni novinari, nitko, pazi dobro, nitko to ne istražuje dalje. A kako se to postiže? Kako? Šutiš, dakle ne znaš. Naravno da ne znaš kad si blesav.

- Pa jesam, blesav sam, priznajem, ali stvarno, kako ste u tome uspjeli?

- Vidi, korupcijski novac je samo mrtvi kapital ako ga ne ulažeš dalje. Potrebno je podmazivati na sve strane. Svaki kotačić mehanizma mora biti dobro podmazan ako hoćeš da mehanizam radi. A mehanizam radi dobro onda kad svi o korupciji pričaju, kad izgleda da se protiv nje boriš, da si prvi na barikadama, a ti mirno donosiš zakone o golf terenima, mirno za takve zakone grabiš lovu, a kad se shvati da uzimaš, da hoćeš uzimati, onda više ne moraš ni tražiti, onda ti počnu donositi i sami.

- Vi ste genije.

- Naravno da sam genije. Što bi drugo bio nego genije? Ali, eto, mora Jadranka pet godina okolo obilaziti i u svakoj izjavi ponavljati kako sam genije da bi na kraju i ti to shvatio. No dobro, dosta priče. Za Đapića sam rekao, s njim u koaliciju. Što imamo na programu?

- Pred vratima čekaju Rončević i Žužul. Kažu da imaju nešto za Vas.

- Neka uđu! Neka uđu!


Post je objavljen 15.01.2009. u 15:52 sati.