Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/iza777vela

Marketing

Copelia ...




Ispričat ću Ti 1oo1 priču, moj Sultane.
Skinut ću pred Tobom šest velova,
a sedmi ćeš morati skinuti Ti,
ako se usuđuješ ...




Copelia

1. dio


Krajem 15. stoljeća Leonardo da Vinci načinio je prve skice mehaničkih ekstremiteta, 1738. godine Jacques de Vaucanson stvorio je androida koji je svirao flautu, 1898. godine Nikola Tesla je konstruirao daljinski upravljani brod, preteču današnjih robotiziranih uređaja upravljanih na daljinu, humanoidni robot "Elektra", Vestinghausovo remek djelo, prikazano je 1939. godine na Svjetskoj izložbi. Prototip humanoidnog robota konstruiran je 1976. godine u Tehničkoj laboratoriji Waseda univerziteta u Japanu, a ekspanzija robotike počinje dve decenije kasnije, sa pojavom japanskog modela "Honda-P2", prvog humanoidnog robota visokih performansi ...

Termin robot izveden je iz češke riječi robota koja znači prisilan rad i riječi robotnik koja znači kmet. Filozof Karel Čapek autor je termina robot, a riječ robotika prvi je upotrijebio pisac znanstvene fantastike Isac Asimov.

Tri glasovita zakona robotike Asimov je prvi puta objavio, u ožujku 1942, u priči pod naslovom Runaround :
1. Robot ne smije ozlijediti ljudsko biće niti zbog svoje neaktivnosti dopustiti da ljudsko biće pretrpi štetu.
2. Robot mora slušati naredbe koje mu daju ljudska bića, osim u slučaju kada bi te naredbe kršile prvi zakon.
3. Robot mora štititi svoju egzistenciju, osim ako bi to kršilo prvi i drugi zakon
.

...


Copelius je bio 45-godišnjak osrednjeg rasta, oštrih crta lica. Rano je počeo ćelaviti pa je glavu brijao, a za utjehu zbog gubitka kose, pustio je kratak brk. Živio je sam, pomalo pustinjački, bio je neizlječivi radoholičar, zaljubljen u svoju struku.
Copelius je bio samo jedan mali, aninimni kotačić u velikoj mašineriji. Iako je posjedovao vanserijski matematički i tehnički talent, nedostajalo mu je prodornosti ili možda interesa za penjanje hijerarhijskom ljestvicom pa nije zauzimao visoko mjesto u Firmi u kojoj je radio. A ta se velika i moćna Firma bavila robotikom, znanstvenom disciplinom u sklopu vještačke inteligencije, disciplinom povezanom sa dizajnom, proizvodnjom, teoretskim proučavanjem i upotrebom robota. Glavna djelatnost Firme bila je proizvodnja industrijskih robota. No, Copeliusova profesionalna karijera zapela je, zajedno s njime, u malom eksperimentalnom odjelu Firme, odjelu koji se bavio istraživanjima u području proizvodnje humanoidnih robota.
A onda, jednog ponedjeljka, Copeliusa pozvaše na sastanak proširenog kolegija. Prije no što je ušao u veliku dvoranu u kojoj se kolegij održavao, tutnuše mu u ruke izjavu koju je morao potpisati, izjavu o čuvanju poslovne tajne. U dvorani za sastanke, dobro osiguranoj i zvučno izoliranoj, bilo je 50-ak ljudi, a dobar dio tih lica bio je Copeliusu nepoznat.

Firma planira započeti s proizvodnjom humanoidnog robota - ”Osobnog asistenta“.
Procjenjujemo da će sve niža stopa nataliteta i sve veći broj starijih ljudi povećati potražnju za robotima koji će biti u stanju održavati kuću, voditi razgovor, igrati različite društvene igre, brinuti o sigurnosti svojeg vlasnika, njegova stana i imovine.
Želimo, dakle, proizvesti androida, robota uvjerljivo ljudskog izgleda, responsivnog, uljudnog u ophođenju, dovoljno inteligentnog da vješto pomaže vlasniku u najraznovrsnijim poslovima i aktivnostima, ali i da zadovoljava vlasnikove potrebe za socijalnim kontaktima. 'Osobni asistent' trebao bi biti 'Katica za sve' - batler, družbenik, sugovornik, body gard ... Uz čovjekoliki izgled morao bi posjedovati i antropomorfnu crtu 'razumijevanja' vlasnikovih naredbi i 'emotivnog reagiranja' na vlasnikove pohvale ili kritike.

Ovim trenutkom pokrećemo osnivanje novog Odjela u kojem ćete raditi svi vi, pozvani na ovaj sastanak i obavezani izjavom o tajnosti. Kao što vidite, za početak smo okupili 50-ak stručnjaka, iz naše i iz konkurentskih firmi.
Prvi prototip očekujemo za pet godina.


...

Nakon tri godine, rad na prototipu 'Osobnog asistenta' odmakao je dalje od svih očekivanja, u najvećoj mjeri Copeliusovim doprinosom. Upravo je Copelius razvio 'sistem apsulutne kontrole' koji je omogućio "Osobnom aistentu" da, pomoću posebnih senzora, prima i prerađuje vizualne, auditivne i taktilne informacije, da govorom komunicira s ljudima, da vješto manipulira predmetima, korača, trči, upravlja automobilom i rukuje različitim alatima, da prevodi sa pet stranih jezika, recitira stihove, čita i piše koristeći tipkovnicu računala ...
Nakon tri godine, jednoga ponedjeljka, Copeliusa ponovo pozvaše na kolegij. No, ovoga puta kolegij se nije odražavao u velikoj sali za sastanke nego u kabinetu direktora Firme, i nije bilo nazočno 50-ak ljudi, već samo troje, uključujući Copeliusa. Copelius je u Firmi radio dvije decenije, no sada je prvi puta direktora vidio uživo. Štoviše, direktor se obratio osobno njemu, Copeliusu!

Copelius, zar ne? rekao je direktor, gledajući u Copeliusov dosje.
Neoženjen, bez ljubavnice, rođaka i kućnih ljubimaca ...
Bez hobija, bez poroka ... Stan u najmu, adresa ne baš naročito ugledna, iako mu prihodi dozvoljavaju bolju, vozi isti automobil već 7 godina, godišnji odmor nije koristio zadnjih 10 godina ...

Recite mi , Copeliuse, vi radite u Firmi već 20-ak godina ... i nikada niste zatražili povišicu, nikada se niste natjecali za rukovodeće mjesto, niste potražili bolje plaćeni posao u nekoj drugoj firmi
?

Copeliusu ponestade riječi, samo je potvrdno kimnuo glavom.

Koliko sam informiran ... nastavio je direktor pogledavši u voditelja Copeliusova odjela koji se snishodljivo osmjehivao ... vaše su sposobnosti vrlo visoke a vaš je doprinos izvrsnom razvoju 'Osobnog asistenta' presudan. I, da ne duljim ... jeste li zainteresirani za bolje, znatno bolje plaćeno radno mjesto ?

Copelius pokuša progutati slinu, no grlo mu bijaše suho.
Nakašlja se i odgovori: Ne ... ne, ako to znači da moram otići iz Odjela ...

He he he
... nasmija se direktor.
Ni govora! Ono što vam ja nudim je mjesto direktora pod-odjela koji osnivamo unutar odjela 'Osobni asistent'.
Dakako, ne biste se morali zamarati 'financijskom stranom', vaš bi posao bio isključivo kreativne naravi, raspolagali biste neograničenim sredstvima i potpunom stvaralačkom slobodom ...

Pod-odjel bi djelovao u najvećoj tajnosti.
Zasad, u nedostatku boljega naziva, djelovao bi pod nazivom ... direktor u tome trenutku spusti glas do šapta, unatoč činjenici da su se nalazili u njegovu kabinetu, apsolutno sigurnom od špijunaže ... Djelovao bi pod nazivom 'Osobna asistentica', iako bi neko dobro odabrano žensko ime bilo atraktivnije ...

Copelia
... izustio je Copelius istoga trena.
Ja sam doduše imao na umu nešto kao Amber, Linda, Dolly ili Cimberly ... reče diretor. No, neka bude Copelia, Copeliusova Copelia ...

Vi ste doista genijalac, Copeliuse, kad bolje razmislim, Copelia je puno decentnije ... Udvostručit ću mjesečnu sumu koju sam vam namjeravao ponuditi.
A kao bonus, prototip Copelie dobit ćete u osobno vlasništvo, onoga dana kad' mi priopćite da možemo započeti sa serijskom proizvodnjom
...

2. dio

Gynoid (prema grčkom gyne - žena) termin je kojim se imenuje robot dizajniran da liči na ženu, za razliku od androida koji liči muškarcu. Termin gynoid koristi se rijetko, češće je u upotrebi termin android, za obje verzije čovjekolikog robota.
...



Ah, kako sam samo mogao biti tako naivan!
Kako mi se samo nije upalila 'crvena lampica', kad je direktor pomenuo imena kao Dolly, Amber ... Kimberly
?

A koliko je bio naivan, Copelius je shvatio nakon razgovora s voditeljem Odjela za dizajniranje humanoidnih robota koji mu je obrazložio direktorova očekivanja. Copelius je u startu pretpostavio da će 'Osobna asistentica' biti gynoid dizajniran za specifične potrebe kao što su čuvanje i poučavanje djece, briga o starima, njegovanje bolesnih, skrb o umirućima, asistencija invalidima, za poslove u kojima je nužan 'dodir ženske ruke' ... Tek je kasnije shvatio da je direktor imao na umu posve drugačije dodire.

No, ugovor je bio potpisan, više nije mogao odustati.
Odustane li, više nikada neće dobiti posao u struci, a robotika je bila njegov život.

...

Vaša je zadaća stvoriti savršenu ljubavnicu ... rekao mu je voditelj Odjela za humanoidnu robotiku ... ljubavnicu, sposobnu zadovoljiti i najluđe muške snove.

Vi ćete stvoriti prototip, Prvu Copeliu ... a tada ćemo početi proizvodnju malih serija Copelijinih 'sestara'. Nježne plavuše i vitke crne, zanosne riđokose, bujne mulatkinje i krhke azijatkinje, bit će to dijapazon koji će 'pokriti' sve interese!
Za najbogatiju klijentelu radit ćemo unikatne primjerke, po posebnoj cijeni ...
Seks pokreće svijet, bit će to prilika za zaradu bez premca, uz nužnu diskreciju pri prodaji, dakako. Direktor predviđa pravu jagmu za 'Osobnom asistenticom' ... i već je smislio imena za pojedine serije - smeđokosa Dolly, plavuša Amber ... Lijepe i podatne, ne govore previše, ljube i ne pitaju voliš li me, dragi ... he he he ...
Ti će se slatkiši prodavat' k'o alva
!

...

Copelius se pomirio s neizbježnim i započeo s temeljitim pripremama.
Njegova osobna 'ljubavna' iskustva bila su sasvim prosječna, nikada nije prevladao neke inhibicije ni ostvario sve seksualne maštarije, u svojoj je 'seksualnoj praksi' bio prilično konvencionalan. Partnerice je birao među slobodnim poslovnim ženama dobi približne njegovoj, koje i same nisu tražile više od seksa. Nije se emocionalno vezivao niti udubljivao u 'žensku psihologiju', strast je čuvao za robotiku, sa ženama je samo zadovoljavao svoje tjelesne potrebe, nastojeći pri tomu ne rasipati suviše energije. Stoga je racionalno procijenio kako su mu temeljite pripreme neophodne.

Za početak, iz virtualne je online filmoteke 'skinuo' niz odabranih filmova.
Najprije je zavirio u hardcore produkciju, no ubrzo mu dosadiše prizori tako mehanički, tako nemaštoviti ... Okrenuo se filmovima s umjetničkim pretenzijama, s erotikom u funciji ljubavne priče. Satima je sjedio pred ekranom gledajući filmske poljupce i zagrljaje, on koji je do tada gledao samo dokumentarce i vesterne. Potom je posegnuo u literaturu. Pornografiju i jeftine 'ljubiće' odmah je ostavio po strani, izdvojio je velike romane u kojima su fatalne junakinje strasno ljubile svoje literarne ljubavnike. Sada je nadoknađivao sve propuštene klasike, on koji je čitao samo literaturu iz kibernetike i robotike. Zatim se okružio hrpom likovnih enciklopedija i monografija velikih slikara i provodio sate razgledajući venere i primavere, odaliske i nimfe ... Pogledao je i videozapise nastupa vrhunskih balerina , senzualne pokrete egzotičnih plesačica, korake manekenki na modnim pistama, koreografiju pokreta gejši u ceremoniji pripreme i posluživanja čaja.
Nakon svega toga 'zaronio' je u anatomske atlase, izvješća o istraživanjima fiziologije i psihologije ljudske seksualnosti, pročitao je sve o predigri i višestrukim orgazmima, o seksualnim pozicijama i umijećima zavođenja, uzbuđivanja i zadovoljavanja, proučio Camasutru, perzijske erotske minijature i japanske shunga crteže. Copeliusove su pripreme potrajale više mjeseci pa je voditelj Odjela za humanoidne robote teško prikrivao nestrpljivost.

Zar sumnjate u moju procjenu? rekao mu je direktor Firme.
Dajte Copeliusu vremena, koliko god mu je potrebno ...

...

Meka i glatka koža poblijedila bi pa čak se i naježila na hladnoći, a zatim se ružičasto zarumenila na suncu. Sitne bi se kapljice znoja pojavile iznad gornje usne i u udubini ključnih kostiju, tamo gdje se naziralo kucanje bila. Zjenice su joj se širile i sužavale, šarenice se plavile, usne vlažile, dah joj je bio topao i mirisan. Njezin je pogled izražavao nijanse emocija, a glas joj je zvučao melodiozno dok je pjevušila pjesmicu koju ju je naučio:

Daisy, Daisy, give me your answer do
I'm half crazy all for the love of you
It won't be a stylish marriage
I can't afford a carriage
But you'll look sweet upon the seat
Of a bicycle built for two
...

U proteklih pet godina Copelius je svaki budni trenutak posvetio stvaranju Copelie. Sada je stajao pred svojom kreacijom i nije joj nalazio mane. Dakako, posao još uvijek nije bio završen, Copelius je bio sklon misliti da je tek na početku. No, direktor Firme insistirao je na demonstraciji, a Copelius je potrošio sve izgovore i odgađanja. Copeliu je odjenuo u jednostavnu bijelu haljinu, kosu joj na potiljku povezao vrpcom, izvukavši samo jedan plavi pramen da slobodno leprša. Posjeo ju je u fotelju pod prozorom, razmaknuo zavjese kako bi je dnevno svjetlo dobro osvjetlilo.

Savršena je! rekao je direktor.

Na Copeliusov mig Copelia je ustala, nasmiješila se, sklonila rukom kosu s lica, pružila direktoru ruku i poput poslušne djevojčice rekla: Ja sam Copelia, drago mi je upoznati Vas..

Savršena je
... ponovio je direktor.
Doduše, malo je suviše eterična za moj ukus, no to je prototip, koji se može varirati prema ukusima kupaca ...
Pet godina ... trebalo vam je prilično vremena, no isplatilo se ...
Kada možemo započeti s proizvodnjom?

Ukoliko sve bude teklo prema mojim planovima ...
... za pet godina
... odgovorio je Copelius.

Za pet godina? zaprepastio se direktor Firme. Još pet godina? Ali ... ona djeluje potpuno dovršeno.

Unatoč tome, nije
... uzvratio je Copelis.
Ona je tek dijete koje mora odrasti, pupoljak koji će se tek rascvjetati ...

3. dio

Vitke duge noge koračale su tako graciozno, gracilne se grudi tako uzbudljivo bibale pri udasima i uzdasima, oči očaravajuće blistale, vlažne se usne osmjehivale. Iako je znao da se ispod glatke kože i sloja gipkih mišića krije splet mehanizama, žica i chipova, Copelius se na trenutke nije mogao oduprijeti privlačnosti prizora. No, vremena za rasipanje nije bilo, ostalo je još dosta problema vezanih za usavršavanje fine koordinacije pokreta, za umrežavanje veza između 'mozga' i 'osjetila', bilo je još posla na razvoju rječnika i razumijevanja složenih nijansi u značenjima riječi te točnijeg očitavanja neverbalnog dijela poruke ...
Copelia je doista bila savršena učenica, nije se umarala, san joj nije bio potreban, 'gutala' je i prerađivala informacije dvadeset i četiri sata na dan. A Copelius se, imajući u vidu Copelijinu namjenu, pobrinuo za savršenu selekciju informacija koje će joj biti dostupne, informacija koje će činiti temelj Copelijine 'ženstvenosti': kulinarstvo, vještine šminkanja, osnove plesnih pokreta, ikebana, shiatcu masaža, unutarnja dekoracija, uljudna konverzacija, umijeće koketiranja i laskanja ... Dijapazon znanja o tomu kako zadovoljiti 'svog' muškarca u krevetu i kuhinji doista je širok.

Iako je je bila stroj koji izgledala kao prelijepa žena, Copelius je bio u pravu - Copelia je u suštini bila dijete koje uči i razvija se. Kao sva djeca, Copelia je bila bezazlena, njezin je Stvoritelj za nju birao jabuke sa stabla spoznaje. Tri zakona robotike, ugrađena u Copelijin program, Copeliusa su činila neprikosnovenim. On je bio Copelijin Stvoritelj i Učitelj, Vrhovni Autoritet, Njegove naredbe i zabrane, Njegove želje za Copeliu su bile imperativ.

Copelia je bila smještena na najvišljem katu vrtoglavo visokog nebodera, u savršenoj kopiji luksuznog apartmana, usred strogo osiguranog središta Odjela za dizajniranje i proizvodnju humanoidnih robota. Kuhinja opremljena najnovijim čudima suvremene tehnike, kupaonica s jacuzziem i stolom za masažu, spavaća soba s velikim kružnim krevetom, debelim tepisima i ogledalom na stropu. 'Apartman' je bio prepun jednostrano prozirnih zrcala i dobro skrivenih kamera koje su omogućavale danonoćni nadzor i bilježile svaki Copelijin pokret. No, svako dijete, prije ili kasnije, nauči kako izbjeći nadzoru roditelja. Ni Copelia nije bila izuzetak. Ona bi često, najvjerojatnije slučajno jer vlastitih namjera nije posjedovala, pronalazila kutove apartmana 'nepokrivene' okom kamera, što je ljutilo tehničare koji su neprestano morali dorađivati sustav nadzora.
To nije Copelijina krivnja, dečki ... rekao je Copelius Harryu i Peteru, dvojici od četvorice tehničara koji su jedini bili upućeni u Copelijino postojanje i koji su se smjenjivali u 24-satnom nadzoru.
Računalo nikada ne griješi, sve su pogreške programerove ...

...

Copelius je jednoga jutra osjetio bolove u desnom donjem dijelu trbuha. Iako se nastojao ne obazirati na bol, nakon dva dana ipak se obratio liječniku. Appendititis ... dijagnosticirao je liječnik kojeg su pozvali u 'kućni posjet'. Simptomi su tako tipični da ultrazvuk s color doplerom nije potreban ...
Akutna upala slijepog crijeva, nužan je hitan kirurški zahvat kako ne bi nastupila perforacija ...
Iako nerado, Copelius je Copeliu morao povjeriti dvojici najpouzdanijih pomoćnika koji će se smjenjivati u 24-satnom nadzoru. Unatoč sve jačim bolovima i insistiranju liječnika da što prije krenu u bolnicu, izdvojio je programe koji su trebali slijediti u Copelijinoj obuci i ostavio precizna upute o načinu i slijedu njihove primjene.

...

Harry je bio bijesan kada ga je alarm budilice upozorio da mora krenuti, najradije bi ostao u krevetu, ljubeći se s Kendy.
Javi da si gripozan ... šapnula mu je Kendy mazno.
No, Harry je znao da bi ga to moglo stajati dobro plaćenog mjesta, Copelius ga je upozorio da će jedino smrt prihvatiti kao ispriku za neobavljeni posao. Odjenuo se nabrzinu, sjeo u kola i nakon 20-ak minuta preuzeo dužnost od Petera.
Stanje redovno ... izvjestio ga je Peter.
Upravo je savladala programe CX-7111 i CX-7112 ... Ubaci CX-7113 ... i miran si do jutra ...
Harryu je na umu bila Kendy koju je nezadovoljnu i 'nadurenu' ostavio u krevetu, koncetracija mu je na trenutak popustila i ... u računalo je ubacio 'krivi' disk ...
Tek ujutro je uočio pogrešku. Prvo se uspaničio a zatim je, prije no što mu se pojavila smjena, u strahu od Copeliusa, lažirao protokol praćenja.

...

Vrativši se iz bolnice, Copelius je od prvog trenutka imao osjećaj kako nešto nije u redu, no pripisivao je to vlastitoj slabosti nakon operacije i činjenici da nije poslušao savjet liječnika o tjedan dana poštede i mirovanja.
Provjerio je protokole nadzora u vrijeme svoje odsutnosti. Sve je bilo u redu, Copelia je savladala programe CX-7111, CX-7112 i CX-7113. Serija CX programa teorijske obuke uskoro će završiti, do tada će se Copelius dovoljno oporaviti kako bi mogao osobno provjeriti Copelijinu sposobnost primjene tih programa u praksi.

...

Stol je bio savršeno postavljen, ruže u cvjetnom aranžmanu zanosno su mirisale, ružičasti šampanjac iskrio je u srebrnoj kantici s ledom, iz kuhinje su se širili mirisi različitih delicija, svijeće su blistale, glazba tiho svirala, Copelia je izgledala savršeno u savršenoj večernjoj haljini savršeno pripijenoj uz savršeno tijelo.
Nakon večere Copelius je, sjedeći u dubokoj fotelji, pijuckao šampanjac i gledao Copeliu kako mu prilazi, gibajući se u ritmu glazbe. Nagnula se nad njega, spustila bretelu haljine i ručičasta joj je bradavica nabubrila pod Copeliusovim pogledom. Trenutak kasnije Copelia je senzualno uzdisala dok joj se karlica ritmično uvijala, Copelius je osjećao kako joj se nutrina vlaži, uvlačeći ga sve dublje, na trenutak je zaboravio da je Copelia samo savršen stroj, zemlja se pod njim pomakla, a to mu se nije dogodilo nikada ranije, ni s jednom 'pravom' ženom.

Bravo! odjeknuo je poklik kroz zvučnike kojima je apartman bio ozvučen.

Savršena 'probna vožnja'! uzviknuo je direktor koji je na velikom monitoru promatrao demonstraciju. Kad bolje razmislim, he he he, trebali ste meni, kao direktoru, prepustiti prvenstvo, no ja držim obećanje - prototip je vaše vlasništvo.

Za koji dan bit ćemo spremni za početak proizvodnje. A vi ćete, Copeliuse, nadam se, znati cijeniti to što će 10% posto od prodaje biti vaše ... Čestitam, bit ćete milioner dok se dva put' okrenete
.

...

Tek sutradan Copelius se odjednom prisjetio da je Copelia, u trenutku kad je odjeknuo direktorov usklik, naglo pokrila svoju golotinju svilenom plahtom.

Zašto? upitao se Copelius.
Naime, stid nije bio ugrađen u njezin program.


4. dio

Iako je incident tijekom demonstracije ostao nezamijećen svima osim njemu, u Copeliusa se uvukla sumnja, pa je iz predostrožnosti isposlovao odlaganje početka proizvodnje. Zatajivši prave razloge, direktora je uvjerio kako je potrebno provesti još neka završna testiranja i tako uspio 'iskamčiti' još mjesec dana.
Copelius se odlučio preseliti u Copelijin apartman kako bi je mogao 24 sata promatrati iz neposredne blizine i istoga jutra to je i proveo u djelo. Radost pri susretu, za koju Copelia uostalom bijaše programirana, učinila mu se toliko uvjerljivom da se zapitao nije li izgubio sposobnost objektivnog rasuđivanja i emocionalno se vezao za stroj koji bijaše njegova tvorevina. Copelia mu je, naime, naslonila glavu na rame i šapnula: Veselim se što si tu, sa mnom ... bila sam tako usamljena dok sam Te čekala ... .

Copelius se zaprepastio.
On je osobno stvorio sve Copelijine programe, a ni jedan od njih nije uključivao osjećaj usamljenosti. Copelia je bila programirana za simulaciju osjećaja radosti, divljenja, uživanja, pa i žalosti, no samo u funkciji empatije s Gospodarevim zadovoljstvima i nezadovoljstvima, radostima i tugama. Vlastite tuge i radosti samo bi nepotrebno opterećivale Copelijin sustav.

Nešto sam previdio ... pomislio je Copelius.
Možda je došlo do interakcije među različitim programima, pa su se Copelijine 'emocije' pojavile kao 'nuzprodukt'.
...

Unatoč sistematskom promatranju i provjerama, Copelius nije našao razloge odstupanja u Copelijinu ponašanju. Sljedećih nekoliko je dana sve teklo u redu, Copelia je funkcionirala bez greške. Pjevušila je spremajući specijalitete za Copeliusa, održavala apartman u savršenom redu, na sva je pitanja davala očekivane odgovore, u krevetu je Copeliusu pružala uvijek nova uživanja. Copelius se taman ponadao kako se 'ispadi' Copelijina sustava neće ponoviti, a tada se dogodilo ono što ga je potpuno razuvjerilo u toj nadi.

Te mu je noći, poslije, Copelija prošaptala na uho: Volim te ...
Iako je znao da je Copelijina izjava ljubavi programirana, Copeliusu je godila. Ipak, pomislio je: Da je 'stvarna', sada bi priželjkivala after-play, još maženja i slatkih riječi ... a Copeliusu se, kao i većini muškaraca, nakon seksa obično prispavalo.

Tada, dok je tonuo u san, začuo je kako ga Copelia pita:
Voliš li Ti mene, Copeliuse?

Copelius se naglo rasanio i uspravio u krevetu. I, dok se još nije uspio ni snaći, Copelia je, ne čekajući njegov odgovor, nastavila s bujicom pitanja:

Zašto mi se čini da, i kada nisi tu, osjećamTvoj pogled na sebi?
Kako sam ja dospjela ovamo? Jesam li i ja nekada bila dijete? Jesam li tada imala male ručice i nožice i okrugle obraščiće i ako jesam, zašto se toga ne sjećam? Gdje si Ti bio tada?
Gdje si Ti i što radiš kad nisi ovdje, sa mnom? Da li iza onih glasova koje ponekad čujem postoje i Drugi, nalik Tebi i meni? Postoji li doista izvan ovih zidova plavo nebo, zelena trava, oblaci, more, jezero i rijeka? Umiru li i stare svi, pa i ja i Ti?
Ako moram umrijeti, voljela bih umrijeti prije Tebe
...
...

'Big failure'! ! ! konstatirao je Copelius uspaničeno.
Netko je morao sabotirati Copelijin program!
Ona nije bila programirana pitati, nego odgovarati na Gospodareva pitanja. Uz to, savršena se ljubavnica ne smije osjećati usamljenom, pitati 'voliš li me', 'gdje si kad nisi sa mnom' ... pa još pominjati i djecu ...
I, gdje li je samo mogla vidjeti da ljudi stare i umiru, otkuda joj predodžbe oblaka, trave, mora, jezera i rijeke?
Bila je to prava katastrofa!

A onda je Copelia svome Stvoritelju dodala 'soli na ranu':

Zašto si dozvolio da Onaj Drugi promatra dok me ljubiš?

Kraj priče


Copelius je izjurio iz apartmana i ukrcao se u lift koji se po vanjskom zidu nebodera spuštao na ulicu. Gledajući kroz staklene stijenke lifta uočio je da se nebo zacrnilo kao da se sprema oluja. Duboko dolje, na ulici, ljudi su vrvjeli, žureći nekamo, nalik na mrave u mravinjaku.
Neboder Firme bio je samo nekoliko ulica dalje od velikog parka s jezerom i Copelius je pohrlio tamo, do klupice na obali jezera. Sjedeći na toj klupici već je više puta uspio riješiti probleme koji su ga zaokupljali.

Promjena ambijenta, fizičko kretanje i skretanje misli ...
To obično pospješuje proces rješavanja problema
... tješio se Copelius.

A problem pred kojim se našao doista nije bio malen.
Deset godina danonoćne posvećenosti ... a sve završava takvom katastrofom!
Prototip se oteo kontroli i tko zna gdje bi to moglo završiti ... Možda čak kršenjem triju zakona, ugrožavanjem sigurnosti Gospodara!


Morat će direktoru priznati poraz, serijska proizvodnja ne smije započeti. Sve bi Copelijine 'sestre', načinjene prema prototipu, 'bolovale' od iste nedopustive 'greške'.

...

Nebo koje se odražavalo na mirnom zrcalu jezera postajalo je sve crnje, oblaci se spustiše gotovo do površine vode. U strahu od pljuska svi se šetači raziđoše, a Copelius je još uvijek sjedio na klupici uz jezero, ne nalazeći uzroka Copelijinom 'kvaru'. Znao je, ne nađe li uzrok problema, neće naći ni rješenje.
Nije žalio za izgubljenom zaradom, iako bi ga uspjeh 'projekta Copelia' učinio milionerom. Peklo ga je to što mora priznati poraz. Zamislio je bijes direktora Firme. Deset godina ogromnih ulaganja, a Copelius se spremao direktoru priopćiti kako je jedino rješenje odustati od serijske proizvodnje i ... uništiti prototip!

Dok su nad jezerom počele sijevati munje, Copelius je Izvukao iz džepa mobitel i pritisnuo direktorov broj u direktoriju.

Ni govora! eksplodirao je direktor.
Naći ćete rješenje i to u rekordnom roku ... ili ću vas uništiti!
Sravnit ću vas sa zemljom, Copeliuse, poželit ćete da se niste ni rodili
...

Copelius je prekinuo vezu i ostao sjediti na klupici.
Prve kapi kiše pretvoriše se u pljusak. Snažan je vjetar uzburkao površinu jezera i uzbibao krošnje drveća. Copelius osjeti olakšanje.
Donio je odluku.

...

Dok se, mokar poput miša, liftom uspinjao prema vrhu zgrade, nije mogao, unatoč svemu, ne uživati u ljepoti prizora. Kiša je na trenutak prestala, kroz mali je procjep među crnim oblacima zablistao snop sunčeve svjetlosti. Copelia nikada nije vidjela nebo, travu, jezero ni rijeku ... pomislio je u tome trenutku.
Copelijino lice iskrsnu mu pred očima, njezin mu glas odjeknu u mislima: Htjela bih umrijeti prije Tebe ...

Kad se lift približio vrhu zgrade, procjep se zatvorio, crni se oblaci ponovo sudariše, oluja se nastavila novom snagom. U sljedećem trenutku sjevnu munja, lift se zatrese od snažnog treska, svjetla zatitraše ... i ugasiše se.
Istodobno s gašenjem svjetla u liftu, ugasiše se i sva svjetla u gradu.
Total black-out!
Copelius se našao u potpunom mraku. I, u toj potpunoj tami, u svjesti mu se ukaza Njezino lice i on začu kako ga ona pita: Zašto si dopustio da Onaj Drugi gleda, dok me ljubiš?

Mrak je trajao nekoliko sekundi, a zatim niz snažnih blljeskova osvijetli zamračeni grad, potom zatitraše i upališe se svjetla u pojedinim gradskim kvartovima. Dok je Copelius gledao kako se linija svjetala približava zgradi Firme, lift se pokrenu i nastavi se uzdizati prema vrhu nebodera. U hodnicima je vladalo komešanje. Ljudi su žurili prema liftovima, obuzeti nekim iracionalnim strahom, željeli su se što prije naći na otvorenom.
Copelius produži do sobe za nadzor gdje ga dočekaše blijeda lica Harrya i Petera.
Obojica povikaše uglas: Copelia je nestala!

Kada su se svjetla ugasila, na trenutak je 'pao sistem' ... uzrujano je kazao Peter.
Još se nikada nije dogodilo da istodobno zakažu i rezervni generatori ... upao mu je u riječ Harry.
Kad' smo nakon nekoliko sekundi uspjeli 'dići' sustav, kontrolne je kamere nisu uspjele pronaći ... Prvo smo pomislili da se igra, kao toliko puta ranije, a tada smo se uspaničili, uzeli ključ i ušli u 'apartman' ...

Ne znamo kako je uspjela izići, no Copelia je nestala bez traga
!

Copelius je načas zadržao dah, a tada je mirno rekao: Uzmite slobodan dan, obojica ...
...

Zatvorio je vrata za Harryem i Peterom, ušao u 'sustav' i ukucao zabranu pristupa, svima bez izuzetka. Brave u blindiranim vratima dva puta škljocnuše a zatim zavlada tišina. Copelius uđe u prazan Copelijin apartman i sjede na krevet. Pritisnu dugme na daljinskom upravljaču i kapci na prozorima, koji su bili spušteni dok je u apartmanu bila Copelia, bešumno se podigoše. Oluja se završila, na plavom nebu zasjala je duga. Copelius je sjedio još trenutak, gledajući dugu, a zatim se vratio u 'komandnu sobu' i pokrenuo proces brisanja svih podataka iz 'dosjea Copelia'.

Copelia nikada neće dobiti 'sestre', ostat će Una, Jedina ...

...

Prošlo je deset godina, Copelius je već dugo opet bio samo mali kotačić u velikom mehanizmu velike Firme.
Prije deset godina, nakon propasti 'projekta Copelia', direktor ga je pozvao u svoj kabinet.
Bilo bi mi zadovoljstvo uništiti vas, Copeliuse. A mogao bih, pomakom malog prsta, lišiti vas ne samo posla, već i života ...
No, ja sam poslovni čovjek koji ne baca ni novčića.
Radit ćete u Firmi dok ne budete lipsali. Radit ćete 14 sati dnevno, za minimalac, ostatkom ćete otplaćivati dug.
I kada bude umirali, Copeliuse, još uvijek ćete biti dužni, meni i Firmi. Sljedit ću vas i u Pakao, tražeći da dug isplatite u cjelosti!


...

Kada bi se, nakon 14-satnog kuluka, vraćao u svoj stan, Copelius bi se, uvijek iznova, nadao.
Jedne večeri, u sumrak, već izdaleka će vidjeti osvjetljene prozore. Svirat će tiha glazba, vatra će plamsati u kaminu, u dvjema će čašama iskriti vino, mirisat će na ruže, mandarine, cimet i vaniliju ...

Ona ... Una, Copelia otvorit će vrata i tu, na pragu, reći mu:

Volim Te, Jedini ...


...

P. S. Neki će se revniji čitatelj možda zapitati: Što je to bilo na onom discu koji je Harry greškom ubacio u Copelijin program?
Filozofske rasprave o bitku ljudskog postojanja? Biblija? Udžbenik etike?

Ni govora.
Bio je to samo izbor
country love songs , 'skinut' s YouTube, koji je Kendy neprimjetno strpala u Harryev džep.







Post je objavljen 14.01.2009. u 12:42 sati.