Vani se i zrak zaledio.
Gledala sam
kroz zahukani kuhinjski prozor
i jela domaći pekmez od šljiva.
U duši mi je bilo toplo,
toplo.
Prstom sam nacrtala
snjegovića i metlu
na zahukalom prozoru
i sjetila se pokuda
iz djetinjstva.
Sad sam ja mama
i mogu crtati do mile volje
i mazati koliko mi duša želi,
zar je važno ako prozor ne blista
dok je moja duša djetinje čista?
Post je objavljen 14.01.2009. u 09:40 sati.