i dalje mi je zima, i dalje uživam u tome. zaleđena sam ne samo zbog stanja u atmosferi,već i unutar sebe.
podhlađena, umirena, kratkog daha, u zatišju, u zimskom sam snu.
ne želim da se išta sada događa, neka stvari ostanu odškrinute, niti zatvorene do kraja, ali
i bez širom otvorenih vrata. znamo sve i sve je nekako jasno, ali bolje da to sad ostavimo tu,
gdje je sve utišano, zaglađene površine i u nekom kutu neka miruje.
zamišljam da sam u snježnom pejzažu, gdje je sve prekriveno debelim slojem snijega,
zastrto čistom bjelinom i apsolutnom tišinom, bez tragova stopa, bez svjetla u prozorima,
bez dima iz dimnjaka.
samo bijelo noćno nebo iz kojeg satima pada živa, gusta, bijela koprena koja prigušuje sve
zvukove koji se inače mogu čuti i zaklanja sve ono što se inače može vidjeti.
tako nekako je sada u krajoliku unutar moje duše.
Post je objavljen 13.01.2009. u 20:52 sati.