Marketing
Ježeva kućica
Iako je post naslovljen jEŽEVA KUĆICA... započinjem s lisicom, jer me upravo lisica inspirirala da ovo napišem.
... Lisice imaju jazbine,
ali.. evo jedna lisica se šeta oko kuća (!?) il mi se priviđa?...
........................................
- Šta ti ćutiš, šta ne iđeš spavat... baba će meni.
- A dobro ti i govoriš. Iđen ća. Laku noć.
I iđen, iđen (maloprije) od babine stare kućice ...
a kad tamo oko susjedove kuće negdi prolazi malo 'poveća mačka'... Lisica! Ma jel me to oči varaju?! Mislim da nisu.
Al da je slijedim, da se uvjerim, nemam baš hrabrosti.
A ne znam ni jednu lipu pismu od liji.
Znam da ima priča o Ježevoj kućici.
Tu je bila neka lija.
Al, kolko znam nije imala baš pozitivnu ulogu.
Nikako joj nije bilo jasno zašto ježić voli svoj skromni dom.
pa ga zvala na ručak i da ostane u raskošnom domu njenom...
...........
Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Kućico moja, najljepši raju!
...........
Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.
a onda se pridruži i vuk koji će liji:
poći ću s tobom jer volim šalu
hoću da vidim ježa budalu...
a onda su sreli i medu
pa su se svi troje udružili da pronađu budalastog ježa...
i negdje pri kraju priča ide ovako:
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kućico draga, slobodo moja!
Palačo divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!
............
Ovaj post posvećen je onima koji vole svoj SKROMNI DOM.
Kao npr. M. K. :-)
Veeeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav M.K.! i poljubac malom Mihovilu!
Eto, Vi male dadilje - osmašice, već vam pripravljam materijale za zabavljat malu dicu:-)
Post je objavljen 12.01.2009. u 20:08 sati.