Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zanimljivosti-samstonije

Marketing

Kad ljubimci polude: Kako spriječiti psa da vam uništi stan (drugi dio)

Separacijska anksioznost kod pasaU prvom smo dijelu članka pisali o simptomima separacijske anksioznosti koju pojedini psi trpe kada su sami kod kuće. Pas koji boluje od toga teško podnosi odlazak vlasnika iz kuće, stoga zavija, cvili, laje, uništava predmete po kući, obavlja nuždu tamo gdje ne smije... Ako ste prepoznali neke od tih simptoma kod svog ljubimca, ne paničarite - postoje jednostavni trikovi koji mogu pomoći i psu i vlasniku (i spriječiti uništavanje pokućstva), samo je potrebno malo truda i ustrajnosti.

Trikovi za pomoć
Separacijska anksioznost kod pasa- vlasnik bi trebao svoje dolaske i odlaske učiniti dosadnima - ne treba praviti veliku strku oko opraštanja pri odlasku i pozdravljanja pri dolasku
- potrebno je vršiti interakciju sa psom, ali kada vlasnik to odluči, ne kada pas to želi. Pas će vrlo vjerojatno "žicati" pozornost, ali vlasnik ga tada treba ignorirati. Sa psom se treba igrati i maziti ga tek kada odustane od traženja pažnje.
- psa treba naviknuti na znakove koji upućuju na to da vlasnik odlazi od kuće - poput oblačenja jakne, cipela, uzimanje ključeva... Vlasnik se treba tijekom dana više puta pretvarati se kao da će negdje otići, stoga treba, primjerice, obući jaknu, a zatim ju skinuti ili otići u hodnik i vratiti se. Ako se pas već naviknuo na te znakove i pokazuje znakove stresa kad se pojave, proces će biti nešto teži
- psa treba izmoriti kako bi spavao dok vlasnika nema. Naravno, treba ga i trenirati, istraživati nova mjesta s njim, upoznavati ga s drugim psima...
- psu treba dati "hobi" dok gazde nema - sakriti mu keksiće po stanu ili dvorištu, dati mu žvakalice... Pas će imati zabavu, a i hrana će mu pomoći protiv stresa
- ne treba ga upozoravati na "zabranjene" predmete pri odlasku. Primjerice, ukoliko mu vlasnik kaže "Ne penji se na kauč ili nemoj žvakati čarape", pas može krivo razumjeti riječi i usmjeriti pažnju baš na te predmete (i prožvakati ih dok vlasnika nema)
- gašenje televizora ili radija pri odlasku, posebice ako su uključeni cijeli dan, mogu psu signalizirati da vlasnik odlazi i potaknuti anksioznost
- psa ne treba kažnjavati zbog nereda koji je napravio dok je bio sam. Moguće je da kaznu neće ni povezati s neredom koji je napravio, kazna mu neće smanjiti tjeskobu niti mu pokazati kako da se ponaša drugačije
- neki savjetuju da se pas zatvara dok vlasnika nema - u ograđen prostor ili u kavez, no drugi tvrde kako to neće naučiti psa da pravi nered, nego će ga samo fizički spriječiti
- neki savjetuju i da se pas ostavlja kod prijatelja ili u prenoćištu za pse dok vlasnika nema kod kuće

Separacijska anksioznost kod pasa
U ozbiljnijim slučajevima psi naprave ozbiljnu štetu u kući - uništavaju pokućstvo, vrata, ozlijede sami sebe pa čak i progrizu zidove! S takvim se psima ipak treba ozbiljnije pozabaviti - oni trebaju još više tjelesnih i mentalnih aktivnosti i bilo bi poželjno da za vrijeme treniranja ne budu nikako sami. Osim toga, pomoć kakvog stručnjaka za pseće ponašanje bila bi dobrodošla.

Dodatni savjeti
Separacijska anksioznost kod pasa- pas se mora naviknuti da je sam, a može se početi s time da ga vlasnik navikava na mjesto ili na sobu u kojoj bi pas trebao boraviti dok vlasnika nema (mjesto na kojemu se pas osjeća sigurno). Psu treba dati igračke ili žvakalice, a vlasnik ga za to vrijeme ignorira. Ako pas ostavi igračku i zahtijeva pažnju od vlasnika, vlasnik bi ga trebao ponovno zainteresirati za igračku i, kada to uspije, tiho ga pohvaliti. Zatim je ga je potrebno ponovno kratko ignorirati i u jednom ga trenutku ponovno pohvaliti ili nagraditi. Ovaj proces treba ponavljati neko vrijeme, a zatim je potrebno tiho otvoriti vrata i raditi nešto drugo, ali i dopustiti psu da također izađe, ako to želi
- kad pas traži pažnju, treba ga ignorirati - ako cvili, pokušava se popeti u krilo, laje, skače, mazi se, tada se treba okrenuti od njega, ali bez pretjeranih pokreta ili galame (primjerice, potrebno je malo ustati kako bi pas iskočio iz krila ako se popeo). Treba čekati dok pas ne počne raditi nešto drugo i onda ga zvati i maziti se s njime, igrati...
- neki preporučaju da se za vrijeme ovog procesa psu ne dopušta da se penje u krilo ili na namještaj, da mu se ne dopusti da spava u istoj sobi sa vlasnikom, da mu se ne daju slastice bez nekog razloga, da mu se ne dopusti da slijedi vlasnika po stanu, koristeći fizičke zapreke ili naredbe... Bilo bi korisno kada bi pas svaku nagradu zaslužio - primjerice, prije nego dobije hranu, neka izvede neki trik

Separacijska anksioznost kod pasa
- potrebno je ići postupno - najbolje je za početak treniranja odvojiti vrijeme kad je vlasnik kod kuće, primjerice vikend ili godišnji odmor. Treba uočiti na koje znakove pas reagira i počne cviliti ili se neobično ponašati primjerice, kada vlasnik uzme jaknu u ruke. Tu radnju treba ponavljati više puta na dan kako bi se pas na nju naviknuo. Kada više ne pokazuje znakove tjeskobe, treba prijeći na sljedeći korak, primjerice, obuvanje cipela, uzimanje ključeva ili odlaženje do vrata... Međutim, ne treba ponavljati radnje koje čine psa još više nervoznim - u tom se slučaju treba vratiti na prethodni korak i dovoljno ga puta ponoviti
- kada pas više ne pokazuje tjeskobu, treba početi s kratkim odlascima - prvo na nekoliko sekundi, a zatim se odmah vratiti unutra. Ukoliko se pas počne ponašati normalno za vrijeme tih odlazaka, treba ih produžiti, ali tu i tamo ubacivati i kraće odlaske. Pas bi za to vrijeme trebao biti u svojoj "sigurnoj zoni", mjestu ili prostoriji u kući na kojemu se osjeća dobro. Međutim, ako se pas istrenira da bude sam, primjerice, dva sata, on neće moći biti duže sam na sigurnom mjestu - tada ga treba staviti tamo gdje je bio sam prije treniranja (i nadati se najboljemu) ili ga ostaviti kod prijatelja na čuvanju
- u ekstremnim slučajevima mogu pomoći i lijekovi za pse, za smirenje, koje prepiše veterinar, no to neće naučiti psa da bude sam

Ovo je proces koji može potrajati - tjednima, mjesecima - ali poboljšanja se mogu primijetiti već na početku treniranja. Međutim, trud se isplati, jer će nakon njega i pas i vlasnik napokon moći odahnuti, a tepisi, čarape, obuća, vrata i fotelje napokon će ostajati čitavi.

MiB

Post je objavljen 14.01.2009. u 15:19 sati.