Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/poliperspektiva

Marketing

Poziv na sudjelovanje u projektu Pobuna Kamova

(otvoren do 20. veljače 2009.)( voditeljica projekta Vedrana Stipić u suradnji s udrugom Otvoreni krug )

Projekt Rijeka ipak teče s ovogodišnjom temom « Pobuna Kamova » ima za cilj progovoriti o Kamovu, njegovoj ličnosti i djelu te o njegovoj biti, tj. pobuni protiv malograđanštine i licemjerja. Radovi koji će biti izabrani trebaju kritizirati, otvoreno ukazivati na društvene probleme, moraju biti snažni i jasni. S druge strane rad se može referirati i na neko Kamovljevo djelo ili treba pričati o njemu samomu, što nas opet vraća na pobunu, i njegov sirovi književi izraz koji ne gaji nikakva uljepšavanja.
Odabrani radovi bit će postavljeni u gradski prostor ili će se odvijati u gradskom prostoru na području od željezničkog kolodvora do trga ispred Kontinentala (Rijeka), stoga je potrebno u idejnom rješenju razmišljati i u kontekstu prostora tj. potrebno je odrediti gdje će se rad odvijati ili postaviti.
Radovi dakle, trebaju biti aktivističkoga tipa, trebaju biti interaktivni, tj. trebaju se obraćati ljudima – promatraču u vrlo konkretnom prisnom smislu. Radovi trebaju analizirat aktuelna društvena događanja, na gradskoj, državnoj ili svjetskoj razini ili se na domišljat način nadovezivati na Kamovljev rad i ličnost.
Dolaze u obzir umjetničke akcije, performansi, instalacije, oslikavanje zidova, druge interaktivne forme prilagođene otvorenom - urbanom prostoru.

Nakon zatvaranja natječaja o rezultatima će prijavljeni biti obaviješteni u roku od 5 dana, putem maila. Od odabranih autora očekuje se početak realizacije radova, razrada, te specifikacija materijala potrebnog za izradu istog ( realizacija radova biti će donekle i novčano potpomognuta ). Sve te predradnje trebaju biti gotove do 20. trvanja. 2009.
Sam postav, dovršavanje i izvođenje idejnih rješenja izvodit će se otprilike u razdoblju od 20.4. do 15.5 na licu mjesta. Nakon toga postav bi u gradu trebao ostati još 15 do 20 dana.

Pozivaju se svi zainteresirani na području Rijeke i okolice ali i šire
(transport radova i noćenje neće moći biti financijski potpomognuto)


Potrebno je predati: detaljnu tekstualnu razradu ideje sa napomenom lokacije, kratku biografiju ( opći podatci i kontakt, dosadašnje izložbene aktivnosti i umjetničke preokupacije), svoju fotografiju, mogu se predati
dodatne skice i crteži rada/ideje.
Na adresu : Zlobin 110, 51. 324. Zlobin ( na cd-u) ili na mail.
vedranastipic@yahoo.com
Kontakt osoba : Vedrana Stipić mob. 095 809 82 06 ili
mail.vedranastipic@yahoo.com



Janko Polić Kamov :
( 1886. – 1910. )

Obitelj Polić potkraj 19. stoljeća bila je vrlo ugledna na području Sušaka i Rijeke. Ipak, obitelj doživljava financijski krah 1902. godine.
Negdje u to vrijeme Janko je isključen iz gimnazije koju je pohađao na Sušaku. Preko očeve veze nastavlja školovanje u senjskoj gimnaziji u kojoj su mladi odgajani u ultraklerikalnom duhu, što je na Kamova djelovalo kontraproduktivno i tu vidimo začetke anarhističko – liberalnog buntovništva. Iz te rane faze proizlazi zbirka pjesama pod nazivom Psovke napisana 1905. Obitelj se 1902. seli u Zagreb. 1903. Kamov je zatvoren radi sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama. Jedno vrijeme pohađao je i kazalište, no to je kratko trajalo zbog njegovog nezadovoljstva kako repertoarom tako i glumom i režijom. Godine 1904. odlazi sa nekom putujućom glumačkom skupinom. Nastaju Ištipana hartija, Na rođenoj grudi i Tragedija mozgova koje su dovršene do kraja 1906. Isušenu kaljužu završava 1909. Od 1905. piše za tjednik Pokret. Često je putovao. 1907. boravi u Rimu, Torinu, Firenci, Genovi, Marseilleu te u Punatu kod brata. Sve te godine nije zadovoljan dopisništvom u Pokretu jer ga neredovito plaćaju a i nedostaje mu kreativna sloboda. Sve se više tuži na bolove u plućima, očima i prstima. Tih zadnjih godina piše i dramske farse Lakrdija naših dana i Žene, žene. 1909. dovršava Mamino srce, putuje preko Genove za Marseille i Barcelonu. 10. kolovoza piše bratu a već je 19. preminuo u bolnici Santa Cruz u Barceloni. Umro je sa dvadeset i četiri godine.


Kamov je bio fantast jakih, dubokih, a neiživljenih strasti života. Cijelim bićem bio je posvećen svojem književnom stvaralaštvu. Njegova pojava je iznenadna i neočekivana, bez preteće i nasljednika u našim književnim vodama. Uvodi egzistencijalno analitičke teme u našu književnost prve polovice 20. st. Karakteriziraju ga neposrednost i smjelost, pobuna protiv svih konvencija, stida i pretvaranja. On kroz sebe hoće vidjeti sam istinski svijet bez krinke. Bio je najradikalniji i najnesretniji pisac Mlade Hrvatske. Antibeletrista, usamljenik. Poziva nas da živimo upravo onako kako osjećamo i mislimo. Svojom književnošću opisuje jednu autentičnu egzistenciju (svoju) i time on najviše pripada modernom svijetu. Bio je vjesnik svijeta revolta, neshvaćen od ljudi i kritičara. Njegova primarna težnja njie bila postati pisac, bitan mu je odnos riječi i opstanka. Protiv svih pravila i literarne mode nastaje njegovo djelo. Odvraćanju od mučne stvarnosti odgovara kod njega poetski bijes protiv svega što truje i ubija radost života i slobodni smisao opstanka. Prkosi, parodira i ironizira malograđanski, buržujski, situirani šefovski svijet. Traga za istinom, snagom da svijet vidi i drugima otkrije bez ikakvih krinki i uljepšavanja. Kroz svoje djelo nastoji razotkriti, raskrinkati ljudsku prirodu koja se stoljećima nastoji lijepo spakirati. On je programski pisac ali i umjetnik. Kritizirao je nepomičnu zbilju ljudskog napretka. Kamov nije prolazni slučaj. On je potres iznutra, koji već tada osjeća epohalnu krizu ljudskog temelja života. Modernost Kamova ne leži u formi već u izloženoj situaciji. Kroz svoje pisanje Kamov pokušava objasniti svoju situaciju, pokušava naći sebe. Bio je pjevač psovke, mržnje i sadizma slobodne misli. Ljudsko oko koje gleda čovjeka – pogled na prolaznost, na svakidašnjost u kojoj se zrcali tjeskoba pitanja : nije li ljudsko biće sablast prazna i pusta, bez smisla? U ovoj rečenici otkriva se intelektualna suština Kamovljeve proze. On ne želi da zabavlja i nudi razonodu ili utjehu, zaokupljen je stvaranjem a ne referiranjem. Kroz cinizam u njegovom djelu se pomalja groteska ljudskog lica. Pitanje novog oblikovanja čovjeka jeste lajtmotiv koji traje kod Kamova i u književnosti i u životu. Postati čovjek. Taj motiv ujedno je i cilj njegove literature : on prenosi poruku, želi vjerovati da kroz svoje pisanje može utjecati na sam život.Govorimo dakle, o egzistencijalno angažiranoj prozi. Kod njega je prisutna i nada i sumlja, on na pola plače i napola se smije. On je propovjednik života bez cenzure malograđanskog morala.

Par citata:

«Tražimo slobodu a svoji smo robovi.»

«Čovijek bi želio da živi kao glatka forma – bez pukotine, čitav pred pogledom drugih, i tako se zatvara u sebe, pobijajući sve vlastite nagone i težnje, koji bi u očima bližnjih mogli da o njemu ostave lošu sliku. Čovjek se skriva»

Napomena : ako ste osoba energična duha i gledate širom otvorenih očiju
svijet oko sebe i ne želite da budete kao drugi, također i ako
ste sposobni izvesti stvar do kraja, javite se na ovaj natječaj.
Hvala.

Preporuke za pročitati : Sloboda, Ecco homo, Bitanga, Žalost, Brada ili
žena




Post je objavljen 12.01.2009. u 09:47 sati.