otupjela sam od dnevnopolitičikog bombardiranja zlom u raznim licima, zatim došla do stupnja zasićenja po kojem sam počela izbjegavati uobičajena pučka premetanja dnevnih događanja uz pauze u kojima se ispijaju kave. to je valjda ciljani efekt koji je trebalo proizvesti u narodu. na zaključak me navelo postupanje vladajućih. stupanj gadljivosti koji osjećam nije najviši, trebaju nam vaditi bubrege i rožnice pa prodavati i ponovno otvoriti goli otok, a suci i odvjetnici bi nam posve otvoreno trebali uzimati imovinu. mogli bi otimati i prodavati malu djecu još iz rodilišta, a u školu bi mogla ići samo bogataška djeca, narod bi jeo ljuske od gmo krumpira. ima još mogućnosti za razvoj gađenja. sve u svemu, stanje u hrvatskoj državi i društvu mi djeluje kao dobro organizirani tulum nečastivog, a zlo blica poput bljeskalica sa svih strana kao oko onih na crvenom tepihu. kao da su ispuzale sve zmije iz skrovišta.
uglavnom, večeras se dogodio kod mene jedan pozitivan šok koji me povukao za jezik, a to je informacija da je guverner narodne banke rohatinski proglašem najboljim guvernerom na svijetu. po mom mišljenju njegova vrijednost je i veća obzirom na okolnosti iz kojih potječe, da ne nabrajam svima poznate činjenice o pljačkaškoj privatizaciji (svjetska pljačka stoljeća po nekim izvorima), rasprodaji dobara, raskurvavanju bankarskog sustava, zatim kao kruna svega umreženi lobiji koji kreiraju osim brzog bogaćenja-apsolutno ništa osim novih mogućnosti brzog bogaćenja.
pojava rohatinskog i priznanje koje je diobio upravo mi je dao svjetlo nade i vjere, malo svježeg zraka nad ustajalim čistim hrvatskim zrakom koji je čak podvaljivan u ranim devedesetima u nekakvim konzervama. situacija je postala od tada vrlo anaerobna, idealna za nastanak botulinuma.
pozdrav svima i sretna nova godina sa zakašnjenjem
Post je objavljen 08.01.2009. u 21:18 sati.