Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/caffeine

Marketing

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI PET

Kad me vidjela kako bježim iz kuhinje, Miranda je rekla:

-Reci onom tupanu da je opasno krvariti po drugima. Tko zna čim ćemo se zaraziti!-
-Nema opasnosti. Rade je zdrav momak. Jedino što možeš od njega je dobiti je glad za kilama.-
-Ej, ako se dosad nisi zarazila u svom ovom smeću, šta se onda bojiš krvi jednog momka iz teretane.-
-Jasmina, ne seri, nije baš toliko prljavo…-
-Ma, nije…A ovo s čim se sad nabacuju, to su svježe ispečene šnicle iz Slavonije.- streljala me pogledom. Bilo je nešto majčinsko u tom pogledu, onako kao kad razbiješ najdražu vazu ili napucaš susjedovu mačku zračnicom.

Pored uha mi je prozujao žutosmeđi smrdljivi projektil. Sagnuo sam se.

-Rekla bih da je ipak krempita- rekla je Miranda gledajući u mrlju na zidu koja je ostala iza projektila.

-Dođi ovamo.- rekla mi je Jasmina
-Nema potrebe, maknut ću se ja.- rekla je Miranda i šmugnula u u susjednu sobu.

I tako smo ostali sami, ona i ja. Nabacivanje se stišalo i iz kuhinje je zatreštao Thompsonov hrapavi vokal.
- Dušo, čim ovo prođe, selim se odavde…-
- Da? I?-
- Pa u novo, čišće mjesto.-
- Šta vrijedi to novo i čišće mjesto kad se u njega useljava jedan prljavac ko ti.-
- Ej, ne vrijeđaj, ja sam samo rekao…-
- Kako ne kužiš da uopće nije problem u čišćenju?-
- Nego u čemu?-
- U tome što tebe živo zabole hoće li sad na vrata zakucati murja, hoće li te gazda izbaciti na ulicu…-
- Da, zabole me! Pa ima još stanova po Zagrebu, nije ovo jedini!-
- Opet si promašio poantu!-
- Pa onda me prosvjetli kad sam toliko slijep?-
- Problem je u tome što tebe boli kurac!-
- Dobro, i ? Gdje je tu problem?-
- U tome što te i za mene boli kurac!-
- Čekaj, čekaj, to uopće nije istina!-
- Tu sam već dva sata i niti jednom nisi progovorio sa mnom! Niti jednom me nisi pitao kako se osjećam, i treba li mi štogod!-
- Kako da te stignem pitati kad imam dvadeset pijanih idiota u stanu od kojih su se neki zamalo pobili? I to ogriskom od pizze!-
- Je, je, sad se vadiš na prijatelje! A ja sam tu već više od dva sata!-
- Jaso, jebote, pa nisam ni stigao…-
- Sad kad si bio s njima, mogao bi malo biti i sa mnom. Jel'?-
- Pa mogao bih- rekao sam automatski, izbjegavajući daljnju svađu. Svaka daljnja protutvrdnja samo bi raspirila vatru.
-
Obgrlio sam je, milovao je po leđima i šaptao nježne riječi na uho dok se nije smirila. Spontano smo se počeli i ljubiti. Obgrlila me oko leđa i milovala po leđima. Sve dok joj ruke nisu pale na guzicu. Moju, dakako.
Grizla me za donju usnu i vrtila jezikom po ustima. Ponekad bi se zaboravila pa ugrizla malo jače i pomaknula vilice. A to je znalo gadno zaboljeti.

-To ti je zato što si bio nevaljao.- rekla je hihočući kao mala đavolica.
-Šta bi bilo tek da sam zločest?-

I tada se nešto slomilo u kuhinji. Izvukao sam se iz njenog zagrljao i pohitao u kuhinju.

A tamo imam što vidjeti. Mrvica i Rade u elementu, zagrljeni, revu, krvavih očiju, dok se luster ljulja amo-tamo, bacajući sjenu po sobi. Za stolom je još uvijek sjedio Mare i motao ogroman joint, a Domi je pušio jedan oveći, zamišljeno gledajući u televizor. Boca rakije bila je bila skroz prazna, a sa mog starog kazetofona treštao je Thompson i „Vjetar s Dinare“. Zvučnici su toliko krčali da je to bila jedva podnošljivo. Jasna je bila na balkonu i pričala na mobitel, tko zna s kim.

-Jebiga, Mrvica je malo popio.- rekao mi je Domi, odsutan, boreći se sa „tromblonom“ koji mu je na oči spustio roletne.

Najgore od svega toga je bilo što Mrvica nije popio malo.


Post je objavljen 06.01.2009. u 16:44 sati.