Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hidas

Marketing

Agathodaimon's wings

Metekel ih gleda neutralnim, zamišljenim licem bez smiješka, samo promatra i šuti. Sažali se nad njima, rastuži se zbog toliko patnje, ali ne djeluje. Duboko udahne, suosjeća, obavije cijeli planet energijom iz svojih krila, obgrli sve ljude sa gotovo istim izrazom lica. Stalo mu je do njih, duboko uzdahne zbog njih, možda mu dođe da pusti suzu! No, ipak je ne pusti, ako nešto intenzivnije proživljava to proživljava u svojoj nutrini, vanjština ostaje gotovo ista, neutralnost, nemoć..

Protegne krila, ode na počinak..

Sutra se malo oraspoloži, pomalo živne i poigra se s ponekom svjetlosnom demonicom. Nakon toga ponovno se nađe na stijeni s koje može sve obuhvatiti. Pogleda ljude.. i nebo.. i duboko uzdahne.. Perje na krilima mu se opusti, sada su ona plave boje, ni tamne ni svijetle, ni mračna ni svjetlosna. Nekoć su bila crvena! Svjetlosna!
Ponovno se osjeća malen, usamljen, nemoćan.. Često je uz njega jedna svjetlosna demonica, drago mu je da je ima, ponekad je zagrli i uspava, obavije krilima i pazi da mirno spava.. I on mirno spava, ali krila nakostriješi u obrambeni štit, nijedna noćna mora ne može probiti taj štit unatoč oštećenom svjetlosnom valu.
Ni sami Devekel se ne usuđuje ozbiljnije napasti. Zato jer zna da će Metekelov premoćan urlik, vrisak iz srži njegove duše rapidno proparati Devekelov štit od čega će se njegova duša stresti i naglo i kratko eksplodirajući u potpunosti nestati bez traga! Zato se ni ne usuđuje dirati ih, jedino što može je povremeno odapinjati, po Metekela ne toliko opasne, mračno-svjetlosne munje iz kanala smještenih oko njegovih očiju obavijenih tamom. Metekel na to samo naćuli šiljaste uši, skruti tijelo i markantno zareži..

Ujutro je lizne i napuni energijom, ona skakuće oko njega i on je i dalje štiti.. Ali njegov pogled ponovno se usmjeri prema nebu, ponovno se zabrine i ponovno jedino što može napraviti je duboko uzdahnuti ili napeti tijelo i pripremiti se na obrambeno režanje.. Jer Devekel rijetko kada miruje. Frustriran što ne može u potpunosti prodrijeti do Metekela bijesno odapinje preveliku količinu svojih zlokobnih munja po cijelom svijetu, po većini ljudi, malo tko uopće ima valjan štit, neki ga razvijaju ali obično ne bude dovoljno snažan..

Metekelova Svjetlosna Demonica je i dalje uz njega, ponekad razigrana, ponekad tužna, ponekad ga i škaklja.. Metekel joj se ponekad i nasmiješi, ponekad joj se i u potpunosti preda.. No većinu vremena ipak, mora je jednim krilom štititi a drugim odbijati Devekelove munje.. Ponekad je zagrli i obavije zaštitničkim krilima, no pogled mu je usmjeren prema dolje, na svijet ljudi, ili gore, na svijet mračnih demona Devekelovih. Ponekad na njih obrambeno reži a ponekad s onim neutralnijim izrazom lica gleda kroz njih, pokušava gledati u razinu iznad njih. Ne zna ni sam što se točno tamo krije jer sve je obavijeno mističnom neutralnošću.. Ponovno pogleda svoju Svjetlosnu Demonicu.. voli ju ali je tužan, gotovo uvjek je tužan i zamišljen.. ali drago mu je da ju je još jednom zaštitio.. ponekad se pita.. što ako odleti malo dalje od polusigurne zone i odluči pomoći ljudima.. da li će poginuti u bitci koju ne može dobiti, da li će ga zbor Ikalica ismijati, da li je u toj zoni mnogo moćniji Devekel toliko moćan da ga uništi do temelja. Što će biti s njegovom Svjetlosnom Demonicom, Svjetlosne izumiru, kako će ona preživjeti bez njegovih krila. Ako i preživi, ako se on vrati i trijumfalno hoće li ga ona i dalje nestašno dočekivati.. ili će i njene svijetlo zelene nevine oči poprimiti tamnu zavjesu tuge, a njeno lice gotovo uvjek postati neutralno i tužno. Hoće li i ona samo duboko uzdahnjivati, šutjeti, i samo čekati Poziv iznad mračno demonske zone..

bring me to life covered by Wykked Witch cool



Post je objavljen 06.01.2009. u 15:31 sati.