Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/promisljanje

Marketing

POĐI ZA MNOM


Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!" Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"
Iv 1, 43-50


Hvaljen Bog!
Da li smo ikad braćo i sestre u sebi čuli ovaj glas: „Pođi za mnom!"?
Jesmo! Što smo učinili? Rekli u sebi: „ma sigurno sam si umislio to“ ili smo odgovorili: „Evo me!“. Ako smo u sebi rekli da smo si umislili ovaj poziv. Zašto je to tako? Sigurno smo za sebe pomislili: „tko sam ja da slijedim Isusa? Kakav sam, grešan sam, imam mane, ovakav sam, onakav sam...“ i tako smo počeli redati razloge zbog kojih ne bismo mogli dostojno, bolje rečeno, ne bismo uopće mogli slijediti Isusa. Kad bi to iznijeli nekom svom prijatelju, u ovakvoj ili sličnoj formi: „Hej bok! Isus mi je rekao da ga slijedim.“, prijatelj bi nas pogledao i rekao: „Jesi ti pri sebi? Jesu li ti sve daske na broju? Nisi ti zdrav“. I kad bi čuli to, bio bi to razlog više da odustanemo od tog poziva. A istina je ta, da nas je Isus zaista zvao. I to ne jednom, nego puno puta i na razne načine, samo to nismo znali ili nismo htjeli vidjeti.
Postoji problem, koji je bio prije a naglašen je posebno u današnje doba, a to je da se odazivamo krivim osobama.

Primjer:
Isus nam kaže: „Pođi za mnom!“. Mi Mu se ne odazovemo.
Rekne nam neko od ljudi: „Pođi za mnom!“ – Mi pođemo. Ta nije ništa čudno onda kada prihvatimo ljudsku riječ i kada zbog toga što smo pošli za onim za kim nismo smjeli i trebali, odemo u provaliju. Ništa čudno!
Isus govori: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Iv 14, 6)
Nije to rekao bezveze! Jedino po Isusu dolazimo k Ocu. Dakle, kada nas Isus pozove, trebamo mu se odazvati.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Osvrnuo bih se na ovaj odlomak iz Svetog Pisma:

Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" (Iv 1, 45-46)
Povukao bih paralelu iz odlomka Svetog Pisma na današnji trenutak i promišljao iz drugog kuta gledišta...

Nazaret niti netko tko je bio iz njega, nije bio baš IN (kako bi rekli današnjim rječnikom). Tako nije bio ni Isus. Pa koliko god da je Isus bio dobar, nije valjao jer je bio iz Nazareta.
U startu predrasuda!
Zašto to govorim? Pogledajmo neke ljude oko sebe. Isus ih je pozvao, da mu služe. To je okom vidljivo. Dakako, svi smo mi pozvani, no ne i svi da budemo redovnici i redovnice.
I što mi činimo? Pričamo: „e to ti je onaj od tih i tih roditelja. Tata ili djed mu je bio psovač, pijanac. Kakav će on biti svećenik?“. Puni smo „pametovanja“ i toga kako mi znamo najbolje. Čak idemo do te granice da znamo i od Boga bolje! Žalosno!

Pogledajmo samo Isusove učenike. Nisu oni bili učenjaci, veleumni i veleučeni ljudi..
Ne, naprotiv, bili su priprosti i grešni ljudi. Oni su Isusu rekli: „Evo me!“ I ne samo oni, sveci poput:
Svetog Franje Asiškog, Svetog Augustina, ... i mnogi drugi!
Sigurno da su ljudi u njihovom vremenu gunđali i pričali ružno o njima, poput: zanesenjaci, fanatični vjernici, lude, luđaci... No da su oni gledali na ljude i ljudski obzir i da se nisu odazvali Bogu, ne bi bili ono što su sada.

U Svetom Pismu stoji:
„Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog...„
1 Kor 1,27-28


Ne želi od nas Isus da budemo: učeni, pametni, lijepi, jaki, bogati...pa da mu se odazovemo. On želi da mu se odazovemo takvi kakvi jesmo. On zna kakvi smo. Ako mu valjamo, tko smo mi da kažemo: „ja nisam dostojan“ i protivimo se volji i želji Gospodinovoj.

Isus je rekao Natanaelu kakav je bio, vidio je ono što drugi vidjeli nisu: srce!
I zato mu je rekao: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"
Kad je Isus tim riječima rekao zapravo: „Natanaele, znam te kakav si“.

Natanael mu je rekao:
"Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."


To rekavši, Isus je raspršio svaku sumnju u Isusa i dobio je potvrdu u srcu da je Isus uistinu Sin Božji. Kao i što piše:
Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"

Na osnovu čega je to Natanael zaključio? Pogledajmo malo simboliku smokve i što ona predstavlja. Bog daje smokvi da raste i da daje ploda. Da živi!
Shvatio je Natanael što mu je Isus rekao i zašto je rekao pod smokvom. Htio mu je reći da je on u skrbi Očevoj, da Otac želi da on daje ploda. Dakle, smokva, to smo mi.


Odazovimo se Isusu, jer svima nam govori poimence: „Pođi za mnom!“

Božji blagoslov!


Post je objavljen 05.01.2009. u 16:23 sati.