Marketing
I can tell you'd like some company,but I can't fix you and you don't want me.
Sakrij toplim suzama svoje oči od mene, možda otope taj led.
Oči koje su nekoć bile ogledalo moje duše, gdje bi se skupa
s tvojom isplela, ljubavlju za koju nismo znali što znači.
Ljubavlju koja je za nas oduvijek bila zabranjena.
Bar si ti tako mislio.
Moja vjera u tebe je bila veća od njihovog boga.
Ali ne mogu zauvijek biti tvoja mala lutka koja guta i tvoje najveće laži kao tabletice za sreću.
Shvaćam da ti se nikad nije dalo truditi oko ničega.
Samo si željela da se svi oko tebe trude.
Ali to ne prolazi zauvijek.
Tvoja krinka je odavno postala samo vic.
Naučili su glumiti bolje od tebe.
I nikad neću biti poput tebe.
Iako sam prije tako žarko željela biti.
Sada,ne zaslužuješ ništa od mene..
A kad mi opet dođeš kao najljepša ledena skulptura da o mene obrišeš svoje lažne suze,
nećeš pronaći nikoga.
Neću ostaviti ni traga.
Onu staru tebe zaključati ću u srce i nadati
se da ćeš se jednom takva opet meni vratiti.
Isti ste.
Da, zato si i pripadate.
Oduvijek, zar ne? Da, smiješno je to.
Oboje tvrdite da ste nešto što niste.
I bahatite se s jedinim što je ostalo važno.
Nekoć, je barem bilo važno...
To je oduvijek bilo nešto više od zaborava.
Uostalom, zaborav je nešto najgore.
No oduvijek si mi previše značio.
Zato ti dopuštam da me baciš u najcrnju rupu svojih misli.
Ali samo ako budeš svjestan toga da zaborav nikad neće biti obostran.
Više nisam dijete, i shvaćam neke stvari koje prije nisam, i ne bojim se više tvojih povreda.
Moja ljubav prema tebi je svijeća čiji plamen vječno gori.
A ja..
Smisljam pravu rijec za ono sto se naziva hod zatvorenih ociju...
Medju prste zapetljan zadnje cigarete dim cuva me od mene samoga...
Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice kao da me nikad nije..
...nije bilo tu...
Ja samo čekam boje u svoj svijet osjećaja.
Post je objavljen 05.01.2009. u 16:17 sati.