Dakle, ako je zima nije LAV..i covjek moze trpjeti velike hladnoce, prezivjet ce. Danasnje bure dobrano ulaze u kosti i bude onaj ruzan osjecaj, a poledica je takodjer poprilicna. No, moj najveci problem nisu zaledjena stakla na autu izvana, moja se naime lede IZNUTRA! Nekima smijesno, meni bolno.. al prezivjela sam i voznju i paranoiziranje jer moj auto zaista sve voli raditi sam: otvarati vrata, spustati prozore, odluciti da mu se ne slusa muzika.. Nekad je lakse hodat.
No, pustimo auto.
Lijepo je solirati, osjecati slobodu, negdje vani se nesmetano cerekati. Lijepo je i igrati igrice i znati da postoji NEKI potencijalni al ja bih radije da znam na cemu sam i da prekinem zacarane krugove misli. Zasto jednostavno ne moze biti sve "zelim, ne zelim" i "mogu, ne mogu" i "hocu, necu"?. NE moze biti tako jer ja to zelim.
No, dobro, pustimo i Potencijalnog.
Nocas sam se ugodno druzila, uz koju casicu price, dobar osjecaj i nekakav suzavac koji je uletio u klub. I dok su drugi kihali, mene je jos satima drzala mucnina, natecena usta i oci koje suze. Vidjela sam par onih koje sam zeljela srest, osjecala se ko stranac, trijezna plesala na zestoki house (i to se dogodi) i nije me bilo posebno briga sto si ljudi misle pored. Jedva sam docekala doci doma, nahranit si trbuscic i zaspat.
Umara me ovo vrijeme, umaraju me misli, umara me moja volja i jos vise moja zelja. Iskocila bih iz koze i rekla "Kozo, suncan dan je a ti si za kompom"! I zato.. idem iskocit, upregnut dvije noge, umjesto ona cetiri kotaca sa zaledjenim staklima, osjetit buru i odmorit se od svega. Nije mi danas do zajebancije .. danas sam ozbiljna, mos mislit.
Post je objavljen 04.01.2009. u 04:29 sati.