Marketing
Hida, dio osmi: muzeji Takayame
Arheološki muzej smješten je u staroj samurajskoj kući, i još jedan je od onih muzeja koji se (barem djelomično) obilazi bosonog i u kojemu su izlošci naslagani posvuda, a pogotovo u toliko niskim vitrinama da ih se treba razgledavati na koljenima.
Izlošci su vrlo raznoliki, od prapovijesnih kamičaka preko pretpovijesne jomon keramike do svakodnevnih predmeta iz Edo razdoblja.
A i manje svakodnevnih, kao što je seljačko oružje kusurigama (srp s lancem).
Zanimljiviji od izložaka je muzej sam, koji nije jedna kompaktna kuća koliko labirint prostorija s tatami (slamnatim) podovima, hodnika i prolaza s podom od utabane zemlje i skromnog vrtića u sredini.
Stara bista koja djeluje kao da je prirodno nastala, i koja iako u muzeju i dalje privlači priloge.
Karta Japana s ucrtanom i upisanom svakom pokrajinom, tako da se jadan napuhnuo.
Još jedan muzej, ovaj u staroj trgovačkoj kući, izlaže kućanske predmete jedne imućnije trgovačke porodice. Čini mi se da su i arheološki i ovaj zapravo privatni, obiteljski muzeji. Atmosfera im je u svakom slučaju vrlo domaća, a izlošci doslovno natrpani na svakom dostupnom mjestu, tako da ponekad imam dojam da rujem po nečijem tavanu.
Izgleda da je karta Japana popularan motiv i na suđu.
Ali ima i zanimljivijih motiva.
Svitci sa slikama izrađenim crnim tušem koje su nekoć visile kao ukras u kutu sobe... Mislim da je ovo Daruma.
A ovo remek-djelce naslikao je Taikan Yokoyama.
Možda najfascinantniji izlošci su mi bili ukrasi za kosu od kornjačevine, koju sam prepoznala jer se još sjećam starih plastičnih češljeva koji oponašaju njezine šare. :)
Netsuke (ukrasi za muške torbice/kese, kroz koje se provlače trake kojima se steže otvor kese) znaju biti prekrasni - u obliku zrelog lotusa, ljudi, životinja, vrlo detaljne i često realistične minijature... Avaj, slike nema.
Stare lutke su istodobno fascinantne i zastrašujuće (nisu zalud uz klaune lutke dosta česti junaci horora), a i jako dobri povijesni izvor koji pokazuje kako su se svojedobno djeca oblačila i šišala.
Ne znam što ova scena predstavlja, ali bome su lutke dobro napravljene.
Za javnost su otvorene još dvije privatne, nekoć trgovačke kuće iz Edo razdoblja. Zanimljivija je Kusakabe Mingei-kan, rekonstruirana nakon požara 1879. gredu po gredu da ostane vjerna izvornom Edo stilu.
"Javni" dio, u kojem se primaju klijenti i vodi posao, pola je popločen tatamijima na povišenom podu, a pola ima pod od utabane zemlje. Dok je u tatami dijelu zgrade poneka prostorija na kat, iznad utabanog poda slobodni je prostor.
Dnevna/primaća soba u javnom dijelu kuće, s ognjištem, satom i lampionom za noćne službene izlaske (na njemu piše "goyo", "službenim poslom").
Vidjeli ste tanuki kipiće pred sakeđinicama, koji prizivaju dobar posao... Pa, ovo je preparirani pravi tanuki opremljen kao te figurice. Ne mogu se odlučiti je li zgodno ili jednostavno bljak.
Još jedan podsjetnik na snježne zime u Takayami su snjegolomci na krovovima, koji lome snježnu plohu tako da lakše i u manjim komadima klizi s krova.
Kapci za zatvaranje prozora pred nevrijeme.
Stambeni dio smješten je u unutrašnjoj zgradi, do koje se iz javnosti otvorene zgrade dolazi prolazom pokraj kuhinje. Tu su isključivo tatami sobe, često dosta luksuzno uređene (za Edo Japan).
Tatami sobe nemaju posebnu namjenu, pretvaraju se iz spavaće u dnevnu sobu jednostavnom promjenom namještaja u njima. A kako se u kulturnim kućanstvima ukrasi i namještaj mijenjaju da odgovaraju godišnjim dobima ili ceremonijama, potrebni su poveliki ormari ili čak skladišta za čuvanje opreme koja nije trenutno u upotrebi.
Kao u seljačkim kućama, i ovdje postoji budistički oltar skriven u ormaru, ali mnogo bogatije uređen.
Kućica za kućnu mačku.
A između svih zgrada, radnih i stambenih, nalazi se unutrašnje dvorište s vrtom. Interesantno kako su kuće bogatih trgovaca u Japanu koncipirane slično onima u mediteranskoj Europi...
I ona ima muzejčić uporabnih predmeta... Posebno je dojmljiv fudrani svadbeni kimono (da se nevjesta ne smrzne za zimske svadbe).
Je li tko za partiju backgamona?
Blagajna.
Crijep.
Obilazak muzeja nije još gotov...
Post je objavljen 07.01.2009. u 15:46 sati.