Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mindbuilding

Marketing

Bozanić o najvećem problemu u Hrvatskoj

Čitam u jučerašnjim novinama kako je kardinal Bozanić čestitajući Novu godinu vjernicima poručio da se navjeće siromaštvo Hrvatske očituje u sve manjem broju rođenih i kako je demografski deficit najteži i najveći problem Hrvatske. A meni nekako odmah zavrnulo u želucu! Nije mi bilo jasno kome je to kardinal uputio kritiku zbog zabrinjavajuće niskog nataliteta?Jesu li tome krivi vjernici ove države? Pravi Hrvati? Krojači državne politike? Žene? Svi mi? Je li tom izjavom, možda, htio podsjetiti vjernike da im je sveta dužnost ostaviti iza sebe što brojnije potomstvo? Ili je htio aludirati na to da se pravo domoljublje očituje (i) u spremnosti da se rađanjem većeg broja djece spasi već umiruća nam nacija?
A gdje su u toj priči oni koji su odlučili zadržati to pravo i slobodu da odluku o planiranju obitelji donose u intimi vlastitog doma? Je li (još uvijek) grijeh planirati obitelj? Ne željeti djece koliko ih Bog da? Bojim se da kardinal svojim riječima zapravo proziva žene koje već neko vrijeme nisu na visini zadatka. Koje odbijaju jednostavno biti kod kuće i rađati. Žene se uzjogunile (i sad nam zbog toga kola krenula niz brdo!) i žele pravo da rađaju onoliko puta koliko to žele, i onoliko puta koliko im to dopuštaju njihovi socio-ekonomski, zdravstveni i drugi uvjeti.
S druge strane, djeca rođena van braka nisu poželjna! (U fantastičnom postu Zlatne djeve pročitajte istinitu priču o sudbini mlade, neudane djevojke pred porodom. Kad ju je Zlatna djeva odvela svom župniku, ovaj joj je spremno savjetovao da se uda. Potom joj je, valjda u duhu one: "Ne živi se samo o kruhu...", velikodušno ponudio i duhovnu okrijepu i potporu! Možda će joj to nekim Božjim čudom biti dovoljno da nahrani i obuče sebe i bebu!)
Ni umjetno začeta djeca nisu poželjna! Međutim, i tu vjera zakazuje! Jer ljudi će radije riskirati neposluh i ostvariti svoj san da dobiju dijete, nego se lišiti te mogućnosti i poslušati glas s propovjedaonice.
Nisam protivnik obitelji s puno djece! Zašto ne - dokle god roditelji (oba)žele rađati djecu i dokle god im to uvjeti i životne okolnosti dopuštaju! No, rađanje djece ne smije biti imperativ! Čin rađanja je, doduše i nacionalni, i crkveni interes, ali ako nije i osobni, što je onda? Dijete prije svega treba biti plod ljubavi dvoje ljudi. Interesi, strah, nasilje, neodgovornost, sebičnost, ili bilo koja druga emocije do ljubavi i želje prema djetetu opasno ugrožavaju svetost roditeljstva.
Vjerujem da je roditeljska zadaća jedna od najsvetijih, najodgovornijih i najtežih od svih životnih zadaća. Zato bi buduća majka i otac tu zadaću trebali prihvatiti spremno te s ljubavlju, predanošću i odgovornošću. Samo tako možemo imati sretne i zdrave obitelji. Samo tako možemo imati zdrave i napredne nacije. Pa makar one brojale i manje članova nego bismo to htjeli!

Post je objavljen 03.01.2009. u 17:11 sati.