Znate,
bilo je teško prolaziti kroz to sam.
Silne misli koje vrludaju mojim tijelom,
neukrotive su.
Katkad je lijepo pobjeći.
Sakriti se ispod maske napravljene od tisuća i tisuća ljudskih oblika.
Nisi ni kopija,a ni unikat.
Da, htjela sam biti unikat.
Jedna i jedina.
Ali previše je toga da budeš poseban.
Katkad te posebnost odvede do ludila.
Nije da bih to mogla reći jer nisam osjetila.
Bilo bi lijepo biti poseban, dotaknuti svijet osmijehom,
biti netko.
Pitali su nas što za nas znači biti netko.
Svega je bilo.
Ali u filmu postoji glavna glumica i sporedna glumica.
Glavna je unikat, a sporedna najbolja prijateljica.
Teško ih je otkriti, ali i filmu dođe kraj.
Utješno je to što točkom ne završavaju sve priče.
Nekima je potrebno puno više...
Zbogom tebi, ne mislim više.
Ostavite dušu od stakla, nije ni staklo vječno.
.
Barbara.
Post je objavljen 03.01.2009. u 16:32 sati.