Marketing
studeno je
Malo ću pokušat bit pjesnik ko moj brajo Ivica,
mada mi je mala Kata sinoć rekla da
oćeli mo razbit komputor...
Ma o čemu ti pričaš, pitam je... a ona meni opet oćemo li ga razbit sikron... ma koga?
- komputor.
(a dite se sitilo da je tata litos zmiju ubio sikron, je mu je to bilo prvi pri ruci, pa sad sve što smeta triba razbit sikron)
Bit će da je dite vidilo da teta od komputora nema vrimena za dite malo ... pa ima pravo. Možda ga razbijen sikron. komputora zločestoga. i laptopa.
I njega bi Kata razbila.
Dok me Kata ne uvjeri da triban razbit komputor sikron
dotad ću ipak još štogod napisat...
...................................................................
STUDENO JE...
Jeste li kad osjetili kako vas olujni vjetar šiba u lice
kako se tresete, drhtite a ipak koračate
gledajući snijeg koji se s planina spustio nadomak kuća
i studen vas prožima do srži
Jeste li susjećali sa dva vrapca koja jedva uzlijeću
a nemaju snage cvrkutati
osluškivali preostalo lišće na stablima
i šuškanje suhe trave pod nogama
Jeste li pogledom iščekivali divlju svinju koja je gladna,
psa, lovca i zeca
ovce šćućurene jedne uz drugu, i pastira koji se zamotao u stari kožun
gleda u daljinu i pita - koja li su doba
i dal da ovce svoje gonim kući,
u štalu
Jeste li pustili suzu zbog siromaška i srce vam se steglo od boli
jer znate da ga oluja nemilosrdno šiba, ali da je jak
jer su na njegovu siromašnu, pastirskom i umornom srcu
utisnuti tragovi Vječnosti
tragovi Ljubavi
tragovi snage
tragovi borbe
tragovi rana
tragovi nade
tragovi spasenja
..........tragovi duboke boli.......................
i u tom trenutku začuli neobičan pjev
sive ptice na vrh velikoga hrasta
Jeste li se vraćali kući u čudu što više ne puše
što je studen nestala i ne čuje se ništa osim lavež pasa
u daljini
u blizini
a pas šareni, svezan o lancu gleda u vas i ne veseli se ko nekad,
reži na studen
i laje i gladan i jadan ko nikad
Jeste li kad rekli studeni u lice
- dobro došla
zimo ljuta
nasred moga puta
neka tebe, neka tebe
jer i zima nama treba
da se sjetimo neba
i da se možda i u takvoj sredini jednom negdje...
rodila ona...
Božja beba...
Isus mali...
............................
Je iman bujnu maštu. Lako li ti je bit pjesnik u vakom kraju...
samo se osvrneš kroz prozor i nabacaš riječi
onako kako ti ih nabaci Trenutak
a sada gledam u Orlove stine... tamo povrh kuća, tamo kod tvrđave...
i pitam se... pitam se...
imal tamo žive duše, dal tamo vitar puše, ...
Post je objavljen 03.01.2009. u 11:19 sati.