Možemo se držati najuzvišenijih načela, biti velikodušni, otvoreni i dobri, ali nas unatoč tome povremeno mogu obuzeti sumnje i strahovi. "Lokalni strahovi" ne znače da smo izdali svoja "zemljopisna" načela, nego samo da se taj put bojimo.
Ljepota ljudskosti jest u tome što uvijek možemo izabrati kako ćemo se ponijeti. Zateknemo li se u ponašanju koje nam se ne sviđa, možemo ga izmjeniti, ili ako to nije moguće, možemo promijeniti način na koji o njemu mislimo. Netko je mudro rekao: "Možeš raditi dvanaest sati nešto što ti cijeli život ne bi palo na pamet."
Gubitak je vremena i snage negodovati nad sobom. Ako nećemo promijeniti svoje ponašanje, promijenimo kriterije. Mnogi od sebe očekuju nemoguće, a kad to ne ostvare, osjećaju se krivim.
Osjećaj krivnje je neproduktivan. Kad sve zadržimo u trenutku - i ono "zemljopisno" i ono "lokalno" - možemo sebe prihvatiti onakvima kakvi jesmo. U ovom smo trenutku onoliko dobri koliko možemo biti.
Zato prilagođavanje mojih očekivanja onome za što sam doista kadar pomoći će mojem duhovnom razvoju.
SVIMA VAMA KOJI ČITATE MOJE POSTOVE KAO I VAŠOJ OBITELJI ŽELIM SRETNU NOVU GODINU.
Post je objavljen 31.12.2008. u 13:43 sati.