Marketing
U braku!
Eto, u braku sam već tjedan dana... Sada sam formalno gospođa! Hehe, kako mi je smiješno čuti da me netko oslovljava sa gospođom.... Nije se skoro ništa promijenilo, volimo se isto kao i prije, ok, ok, pa i više.... Ali i prije formalnog čina smo živjeli kao da i jesmo u braku, samo to sad i na papiru piše... Ljubica je divan kao i uvijek, brine se o meni, pazi na mene, a pogotovo sad kad sam debelica! Tako se od milja zovem jer nosim jedno malo bićence u stomaku.... Samo što to malo bićence sve više raste a još više tuče... Sad se već kao na slici iz prethodnog posta vide izbočine gdje se pomjera, male grbe, ko crvići ispod pijeska, samo napravi TUP, grbu i bris....
Gledam slike sa vjenčanja i sjećam se svakog osjećaja koji mi je prolazio taj dan kroz glavu; užurbanost, nervozu, nestrpljivost, veselje, ljubav, smijeh... Organizirali smo malu prigodnu večeru, ali sam se svejedno osjećala kao da je to ono nešto posebno, sveto... I u to malo vremena koje smo organizirali sam osjećala kao da smo nas dvoje sami, kao da ništa drugo nije bitno.... On, ja, mali bebac i moja mala curica.... Nas četvoro, u maloj kukuljici sreće.... Gledam slike i kao da još uvijek ne vjerujem da sam se udala, da sam imala ono vjenčanje iz snova kako sam uvijek zamišljala (ne mislim na glamur, novac i broj ljudi, nego na osjećaje koji su ostali nakon svega).... Hvala Bogu na fotografijama i CD-ima.... Kad god poželiš nešto zapečatiti da se možeš poslije prisjetiti samo napraviš škljoc i ostaje tu, da i nakon fotografije što požute još uvijek vidiš kako je što izgledalo, i kako si bio sretan....
Dani su postali tako hladni, za ne povjerovati.... sretna sam što je barem malkoc bilo snijega za Božić, makar i tih par pahulja, da možemo reći da je bio sniježni Božić, ne kao nekada, kada su temperature bile -15 stupnjeva, i snijeg do koljena, mislim da se ti Božići više neće dešavati.... Ima nešto smirujuće u snijegu kada pada vani, a svi sjede u toplom domu, i kroz prozor promatraju bijelinu ispijajući vruće kave, čajeve ili vina, kako tko....
Ne radim više, sad kako sam na trudničkom i pripremam se za dolazak bebana... Sve nekako polaganije radim, sve u nekom sporijem ritmu... I to me smiruje... a ne kad radiš i sve negdje žuriš a opet ništa ne stižeš.... Sada jednostavno uživam u svakom danu....
Post je objavljen 29.12.2008. u 19:18 sati.