Kao što sam već rekla, sapunjara je bila prekinuta zbog dokolice i okolice. Na vam sad slikovlje.
Bili smo u raščupanom Valpu, šmekerskoj Vinji i orkanskopoetskoj Isla Negri.
Hostel u Valparaisu. Miss hostela rekla bih ja.
Maca papučarica sa stajliš suncobranom i oku ugodan dućan.
Ima tih stepenica posvukud, ali isplati se, ne samo u inat celulitu:
Do Vinje del Mar je najbolje pješke jer onda imate odličan razlog da odmorite butine terasi desno...
A možete se i trajno naseliti. Život na visokoj nozi, mmmm:
Na ručak se može u kuću brod kod Kapetana Ducala, a na razonodu kurabama:
Budući da ja ne trpim konkurenciju, mi smo se razonodili u Isla Negri
Otkrila sam da je moja najdraža alga vrlo multipraktična svježe pokupljena s plaže
Budući da Cochayuya ima samo po Čiletu krasnom, ne preostaje mi ništa drugo nego da mi Maks kupi ovaj kućerak, smješten nedaleko od Nerudine bivše nastambe
Prije kupnje morali smo se konzultirati s pokojnim glavom i bardom čilenjoskog pjesništva
Oduševio se što ćemo biti susjedi i taman kad smo cjelovom zapečatili dogovor (iako je pjesniku glava smrduckala po galebljoj kakici) naišao je kubanski hipi koji voli bubanj i naslikavanje
pa smo odlučili dati petama vjetra (a baš je puhalo taj dan i bili su ogromni valovi) jer nas hipiji plaše i preziremo pletivo.
Post je objavljen 29.12.2008. u 06:33 sati.