Bog je velik i malen, nedokučiv i pristupačan, Gospodar svemira i dijete u štali... To je previše jednostavna istina da bi je odrastao čovjek lako prihvatio. Mali Bog, Božić, poziv je na evanđeosku malenost.
“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” Potom se dječak seli na različita mjesta, kao odrastao dobrovoljno napušta dom i “nema kamo bi glavu naslonio”. Udomljuju ga Zakej, i farizej Šimun, i mnogi drugi. Nažalost, događa se i da “k svojima dođe a njegovi ga ne primiše”.
Njegovim ulaskom u svaki dom dolazi i spasenje. Božić je stoga blagdan doma, blagdan obitelji. Isus je novi član svake naše obitelji i za svaku ljudsku obitelj ispunja Izaijino prorošvo: “Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!”
Bog nam je darovan, dar nad darovima. Bog se ne da nadmašiti u ljubavi i darivanju. Ali - možemo ga nasljedovati, činiti ono što On čini, naravno - na naš ljudski, nesavršeni način. Običaj je da se pod borom ostavi neki dar, neki znak pažnje. Kao da svi postaju nekako bolji, topliji, pažljiviji. O kad bi i ove godine Božić vratio mnogim obiteljima osjećaj topline i vjernosti!
Pridružujemo se radosti pastira, Marije i Josipa. Dobro došao, mali Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca. Tvoj rođendan neka bude čas našega novog rođenja.
Dario Miletić
Post je objavljen 25.12.2008. u 00:16 sati.