Evo, vratila sam se s godišnjeg odmora (mislim na pisanje postova). Zanimljivo je to kako te nešto sasvim obično može nagnati da razmišljaš o nečemu, bilo to lijepo ili ružno. To se kod mene dogodilo već puno puta, ali nikad nisam razmišljala na taj način kao jučer. Razmišljala sam ja ovih dana o svačemu jer se stvarno svega događalo. Završila je škola, ja sam bila bolesna, a u petak sam trebala pjevati na maloj priredbi u školi, Božić nam je pred vratima… Kad sam u srijedu povraćala, imala snažne bolove u trbuhu, visoku temperaturu… jednostavno sam se sjetila svih tih lijepih stvari (škole, priredbe, Božića), i malo razmislila o tome. Kako jedna obična bolest može u meni prekinuti ove radosne trenutke (zadnje dane škole, tu priredbu i Božić). Sva sreća to nije dugo trajalo, tako da sam ja u četvrtak bila bolje i u petak sam se ipak odlučila doći u školu i otpjevati to. To mi je jako puno značilo, pošto ja jako volim pjevati i jako dugo sam se radovala tome. I u školi, naravno tamo je zagušljivo kad je došlo puno ljudi, vruće i meni se počelo vrtjeti. Vjerojatno sam i ponovno imala povišenu temperaturu, ali ja sam ipak čvrsto odlučila stati pred te ljude i otpjevati to kako spada jer mi je to jednostavno previše značilo. Kažu svi da je bilo super. Dobro, neću sad baš reći da nije bilo dobro, no ipak sama sam primijetila da sam 2, 3 tona otpjevala krivo, ali valjda ostali nisu primijetili. Kako sam ipak nakon toga ozdravila, bila sam presretna što sam ipak uspjela vidjeti svoje prijatelje zadnji dan nastave, otpjevati to, a nadam se i lijepo proslaviti ove blagdane. A sada se stalno dovodim u pitanje kao ono – što bi bilo kad bi bilo? Stvarno razmišljam, pa što bi se dogodilo da sam ja još i dan danas bolesna? Dobro, znam da se ne bi ništa baš dogodilo, ali sigurno bi mi bilo žao da nisam uspjela to sve učiniti (no, tada ne bi niti napisala ovaj post J). To bi stvarno za mene bila jedna velika nepravda. Ah, sad sam se raspisala o nečemu o čemu uopće nisam htjela tako opširno pisati, ali nadam se da ćete pročitati do kraja, jer ipak i vi ćete se sjetiti mnogih nepravdi u vašem životu. Na poslu, u školi, kod kuće svi se mi stalno susrećemo sa puno nepravdi. Mene najviše smetaju one u školi, kada učitelji popuštaju onima koji im se sviđaju, a loše ocjene daju onima koji im se ne sviđaju (ovim putem pozdravljam učitelja Kovača, učiteljicu Benčić, Filipović i sve ostale nepravedne učitelje iz ostalih škola- nadam se da sad imate veliku štucavicu Jhehe). Isto je i kod braće i sestara. Dobro, ja imam samo puno starijeg brata pa nisam baš iskusna u takvim problemima, ali dok sam bila manja moj brat sigurno ponekad jest. Znam i da moju najbolju frendicu stalno gnjavi njen mlađi brat, a često ispadne da nije ništa kriv. A najgore je to što ne znaš dal je bolje, ajmo reći, pobijediti ili izgubiti u toj nepravdi, jer sigurno ste svi iskusili i jedno i drugo. A zapravo, kad vi osjetite nepravdu, to vam smeta, ali kad je netko drugi osjeti prema vama… e da, to je pitanje, što onda? Ne morate niti vi biti sudionici toga, može se raditi o vašem prijatelju ili kolegi koji ima takvih problema, ali to ujedno tada smeta i vama. Mene je zadesio sličan osjećaj jučer kad sam gledala jednu emisiju. Ne mislim na big brother niti ples sa zvijezdama nego operacija trijumf. Vjerujem da većina vas nikad nije čula za tu emisiju, ali meni je baš super. To su unutra sve mladi i talentirani ljudi koji se natječu u pjevanju. Uostalom, koga zanimaju pravila neka potraže negdje na internetu jer meni se to sad ne da objašnjavati. Uglavnom natječu se mladi budući pjevači iz 4 zemlje (Hrvatska, Srbija, Makedonija i Bosna) i volim pratiti jer su u njoj još ostala 2 odlična Hrvata (tj. Hrvat i Hrvatica). I u toj emisiji, kao i u većini drugih, ima nominacija, a publika glasuje. Prvo žiri izabere 4 nominirana i onda direktor emisije i sami natjecatelji mogu spasiti po jednog natjecatelja. I sad, žiri je nominirao sve osim Ane (ona je super i iz Hrvatske je), Danijela (ok pjeva, al mi se ne sviđa kao osoba baš) i Aleksandra (on je iz Makedonije, definitivno favorit a ima ok glas). Direktor je spasio Ninu (nije niti ona loša), a studenti Adnana (on isto ima odličan glas). I sad su ostali nominirani Vukašin, koji je bio nominiran već 7 puta, i već 4 puta zaredom i Igor iz Hrvatske koji ima po meni najbolji glas od svih muških tamo, a što je najvažnije zna se služiti sa ti svojim glasom. Jednostavno- PRESUPER MI JE!!! (slobodno poslušajte- ovaj duet pjeva sa Ninom Klik tu) Eh, i šta mislite tko će ostati? Vukašin, naravno. Ali ne zato jer super pjeva (mislim, ne pjeva čovjek loše, ali prema Igoru je to… ), nego zato jer je zgodan i jer je iz Srbije, koja je tamo domaćin. I još, kao šećer na kraju žiri je izjavio da je nominirao Igora, ne zbog toga jer je loše otpjevao, nego zato jer još nijednom do sada nije bio nominiran. Taj tren sam ugasila televizor jer stvarno nisam mogla vjerovat. Teško se može mjerit netko tko ima super glas, super pjeva al nema baš puno obožavatelja, sa nekim tko ima samo dobar glas, ali je pobijedio već 7 natjecatelja u nominacijama zahvaljujući hrpi obožavatelja. Ah... najrađe se ne bi zamarala s tim, al opet... I can't help to me!!! Voljela bih da mi u komentarima napišete dal se slažete sa mnom, i da napišete dal se to vama isto tako često događa. Uglavnom, samo mi puno komentirajte! Svima jedan veliki pozz i želim vam sretne blagdane!!!!!
Kiss od Hely
Post je objavljen 23.12.2008. u 17:28 sati.