Pregled posta

O svemu pomalo

Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkad nisam napisao ni jedne riječi. Posljednje o čemu sam vam nešto napisao je bio posjet Hrvatskoj Kostajnici i tamošnjoj velikoj manifestaciji imena Kestenijada. To je bilo dakle tamo negdje 5.listopada. puno se toga izdogađalo od tada. Ono što je najveći krivac mog ne pisanja za blog je preokupiranost sa fakultetom i prevelikom količinom obaveza na fakultetu. Mislim da je onda najpoštenije i najbolje da se počne sa prepričavanjem svega što je bilo izostavljeno. Iako se većina ljudi naravno ponadala kako sam prestao pisati na njihovo veliko razočarenje, ostali su uskraćeni za takvo što. Tako je iza mene dosta odrađenih koncerata, rođendana i slično. Mislim da je ipak uredu da se počne prvo sa onom stvari koja mi je ove godine odnijela najviše živaca, a to je fakultet.

FAKULTETSKE OBAVEZE

Toliko posla oko fakulteta nisam imao kao ovaj semestar. Upisao sam tako smjer marketing jer sam se toliko nabrijao na njega da ne možete ni zamisliti. Znao sam s čime ću se „boriti“ a to je bila hrpa projekata. Osjećao sam se ovaj semestar kao da sam u školi. Domaće zadaće na svakom koraku iz svakog predmeta. Ono s čime sam imao sreće je dobar raspored predavanja i seminara, gdje sam tako imao ponedjeljkom rupu od četiri sata što sam iskoristio za učenje. Rezultat se naravno na kraju isplatio. Ne pisanje vama se tako isplatilo, koliko to kome bilo drago. Moram se dakle pohvaliti kako je ovaj semestar riješen sa odličnim prosjekom, negdje oko 4,7 na što sam nevjerojatno ponosan. Svi su predmeti položeni. Puno je neprospavanih noći iza mene, puno je, kako bi narod laički rekao „propišane krvi“ iza mene, puno je dreke po kući na ostale sustanare s moje strane je iza mene, puno je izgriženih i unakaženih noktiju iza mene…Ono što me ipak nekako najviše veseli je hrpa novih ljudi koje sam upoznao kroz ovaj semestar. Toliko smo se brzo svi sprijateljili da vam to ne mogu opisati. Svi su nekako pristupačniji i otvoreniji za razgovor što mi je neopisivo drago. Stalno se visi na kavama, zajedničkom ručku, po knjižnici…. Toliko sam s guštom odlazio na fakultet, sa guštom sam se dizao svako jutro u pola šest kako bi stigao na vlak. Kad smo kod vlaka, moram se također pohvaliti kako su nam obnovili prugu tako da sada brže stižemo do Zagreba. Bojim se kako će Sisak uskoro postati predgrađe Zagreba i kako ćemo uskoro govoriti : „E idem samo nešto skoknuti do trgovine u Zagreb…“ ( ako me razumijete ). Puno je dakle projekata iza nas, no najviše je nerviranja ali na kraju i ponosa bilo radi projekta koji je bio rađen za Allianz osiguranje. Barem sam ja nevjerojatno ponosan na njega radi naših ideja i radi našeg načina prezentiranja pred direktorima pojedinih odjela tog osiguranja. Puno je bilo tu gostiju predavača iz brojnih poduzeća, organizacija. Tako smo imali gosta na kolegiju upravljanje kvalitetom, gospodina Todorića, potom je tu bila gospođa Vesna koja je organizirala akciju SVE ZA NJU ( Lana Jurčević – Volim biti zaljubljena ), zatim je tu bio gospodina iz CERNA, gospoda iz GONGA i mnogi drugi. Sve je nekako postao ozbiljnije i dosta nas profesora tjera da međusobno gledamo na kolege kao na konkurenciju, što je po meni totalno blesavo i glupo. Konkurencija ćemo biti kada završimo fakultete i kada se bude tražio posao.

ROĐENDANI I OSTALO

Nekoliko je rođendana obilježeno u protekla dva mjeseca. No prvo je proslavljena diploma mog dragog prijatelja Ivana. Sve u roku, bez ikakvih problema, ovo je prva diploma u našem društvu ( a vjerujte mi ima nas oko tridesetak raznih dobi a pritom je najstariji član društva sa 28 godina ). Nisam imao priliku gledati kako prima diplomu ali sam iskreno, nevjerojatno ponosan na njega što je završio fakultet. Iako sam toga dana, kada je bila mala proslava u njegovu domu bio opako bolestan ( prije dolaska kod njega povraćanje nekoliko puta, temperatura 38,5 ) ipak sam došao. Imao sam sreće što je to bio uži krug prijatelja onih najvjernijih tako da sam veći dio ležao na krevetu i polako kunjao. Nadam se da se ne ljuti. Tu je potom bio rođendan moga drugog prijatelja Ace. Volim spontane događaje, jer smatram kako oni uvijek onda uspiju najbolje. Tako je ispao i ovaj rođendan. Spontano sam otišao na njega, a bilo je fenomenalno. Okupljanje je bilo, sada nebiste vjerovalo, kod staračkog doma u jednom parkiću. Toliko smo se nalokali svi redom da od tone slika uspjelo je njih nekoliko a od tih nekoliko nekih 90% je mutno. Dobar provod u svakom slučaju. Najviše sam ipak suza radosnica i od smijeha potrošio na rođendanu mog malog kumića Luke. Toliko smo mu se smijali i zezali to malo dijete da vam se to ne može opisati. U tom djetetu od godinu dana ima toliko živosti i energije za ne povijerovati. Sad postaje najinteresantniji jer počinje i govoriti i stalno viče baba, mama, tata, ta to ( što je to ) i slično pa mu stalno moram objašnjavati stvari oko njega i pokazivati mu što je što. Puže po kući brže od ičega. Dao sam tako prijedlog svojoj dragoj prijateljici Maji tj.njegovoj mami da mi ga posudi prije Božića, da nataknem 4 krpe na njega i da šiba po kući da mi kupi prašinu. Dijete je zlato i dar Božji.

KONCERTI i OSTALO

>Ni ove godine nisam mogao ne otići na sajam knjige i sajam glazbe i multimedije. Više sam uživao na sajmu glazbe i multimedije što zbog manje gužve a što zbog dobre glazbe. U jednom paviljonu nekoliko ogromnih plesnih podija, savršena glazba mamili su moje oveće bokove da se gibaju i glavu da kima u ritmu tehno glazbe. Posjetili smo i sajam knjige, gdje je razgledavanje štandova bilo misija nemoguća. Tolika gužva na jednom mjestu, tolika da sam imao osjećaj da se knjige dijele besplatno. Imao sam poseban zadatak da kupim knjigu „PS VOLIM TE“. Zadatak uspješno obavljen. No otišao sam razočaran, što se tiče sajma knjige, jer nisam našao ništa za sebe. Iako sam planirao kupnju nekoliko knjiga, nažalost novčanik nije bilo dovoljno debeli za moje želje. Osim toga sajma, napokon se cijela grupa na fakultetu dogovorila da se izađe zajedno van. Učinili smo to 15.12. te smo otišli na koncert ZVIJEZDE HIT RECORDSA. Ovo je bio moj prvi posjet Domu sportova. Morao sam pogađati stanicu za izlazak pošto u tramvaju nisu bile najavljivane stanice. Od oka sam sišao na stanici i pogodio. Okupljali smo se na Zapadnom kolodvoru. Koncert je počeo pola sata kasnije uz taktove Tonya Cetinskog i meni najdraže pjesme u zadnje vrijeme : „Umirem, 100x dnevno“. Zadnji vlak mi je išao deset do 23 sata, a taman kada je koncert bio na vrhuncu ja sam morao otići. Upalio je moj trik sa mamom i bratom da dođu po mene u Zagreb sa autom, smilovali su mi se te sam tako mogao ostati do kraja na čemu sam im zahvalan. Koncert za pamćenje i koncert koji će mi ostati dugo u sjećanju. Toliko zvijezda okupljenih na jednom mjestu, to može samo HIT RECORDS. Za mene najveće iznenađenje večeri je bio Mate Mišo Kovač. Kao malome, ali i sada ovako starome dripcu, želja mi je bila odslušati barem nekoliko njegovih pjesama uživo tek toliko da osjetim tu atmosferu. Kada ga je Dalibor Petko najavio, svaka dlaka na mom tijelu se toliko naježila da vam ne mogu opisati. Taj osjećaj kada cijela dvorana pjeva u jedan glas na jedan pokret rukom od strane velike legende, neopisiv osjećaj, osjećaj koji sami trebate doživjeti. Koncert je završio sa Halidom Bešlićem. Najviše sam ipak isčekivao Nedu Ukraden da zapjeva "Zoru". Pjevao sam vjerujte mi iz petnih žila i sa tolikim guštom. I ovim se putem zahvaljujem ekipi sa fakulteta koja je išla samnom.

POSAO

Da da narode moj, našao se i neki mali poslić kako bi se zaradila koja kuna za poklone i za doček Nove godine. Odluka je pala već na početku ovog mjeseca da se ide u Piranja na Jarunju ( kako ja od milja zovem taj klub ). Uglavnom, tražio se i tražio neki poslić sa fleksibilnim radnim vremenom kako bi se mogao uklopiti zajedno sa obavezama na fakultetu. Tako se našao jedan predivan posao kraj hotela Sheraton u agenciji za istraživanje tržišta ACCENT. Savršena ekipa na poslu, šef za poželjeti. Ako sam koga od Vas nazvao doma i zamolio sam Vas za jednu telefonsku anketu nadam se da Vam nisam smetao, ukoliko ste mi poklopili, sram Vas bilo, ako ste sudjelovali u anketi veliko vam hvala. Sada tek vidim kako je to kada vam netko poklopi slušalicu čim spomenete riječ anketu. Takav sam i sam bio ali otkad radim ovaj posao, promijenio sam se vjerujte mi. Nekako mi je interesantno ući na nekoliko minuta u tuđe živote. Bilo je desetke interesantnih poziva, od onih kada nazovete majku koja čuva dijete pa onda dijete počne skičati pa telefon počne ispadati iz ruke. Potom pozivi umirovljenicima kada počnu prepričavati svoje teške živote a vama se srce stegne, pa to baka od 60 godina koji znaju apsolutno sve o nogometu i slično.

Jesam se sada raspisao. Imajte obzira prema tome da nisam pisao dva i pol mjeseca skoro. Nadam se kako ću sada biti malo redovit u pisanju i kako me drugi semestar ili nešto slično neće spriječiti da ne napišem koju pametnu. Pozdrav svima.


Post je objavljen 22.12.2008. u 22:19 sati.