Marketing
Siromašan Božić
Svi znamo da je Božić vrijeme darivanja, pažnje, obraćenja. Svi pričamo kako je glupo da se human bude samo na Božić nego kao cijele godine. Svi znamo sve, jel ? Što znači da imamo savjest. Ima nas, dakle puno. Ipak, siromaha ima...onih, skrivenih, puno više. Ponosnih, glumaca normalnog života. Ako njih svih ima, a savjest nam je bistra, gdje je zapelo ?
Nebi trebao dalje, jer pričam o sebi. Svađam se sa svojim alter egom, drugim ja.
Sve kužim, malo radim. Ubacim se u neku organiziranu shemu, tu i tamo, jednostavnije je. Znam, pitat će me jednom netko - di je zapelo, majstore ?
Time mi je krivnja veća. E, da mi se uglavit u neki mehanizam, gdje sve ide kao po žici, gdje tvoje mane ne mogu doći do izražaja. gdje si prisiljen djelovati. Kao trening, trener urla, suigrači šize ako fušaš. Pa moraš. Kad si sam doma, imaš sve moguće sprave, iskustvo i znanje. Znao bi vrlo lako drugoga trenirati, ali sam ne uspijevaš. Zašto ? Eh, da se zna uzrok side....
Veli sveti Ignacije da neki ljudi odu u neku organizaciju ili red jer su nesposobni sami išta napravit. Onda im se drugi dive kako su pokorni i ponizni, a oni su ustvari nesposobni, a izgriza ih savjest. Milosti spoznaje im razaraju tkivo duše kao rak. Znaju sve a ne rade ništa. Za poludit.
Blažena Majka Terezija se molila da nikada ništa Bogu ne odbije.
Gdje su granice ? Gdje su skrupule ? Treba li netko tko ima obitelj, skakati po raznim molitvenim zajednicama i humanitarnim udrugama ?
Sumnjam. To je posao raspoznavanja duhova.
Postoji i teorija da čovjek, ma kako bilo teško, gdje se osjeća kao kod kuće, da mu je tamo mjesto.
Kao i u ljubavi, tamo gdje se ne opterećuje, gdje se osjeća slobodnim, unatoč teškoćama.
Kakav će nam biti Božić. Ne ovisi o poklonima ni hrani. Bit će bogat utoliko koliko smo ljubili Isusa, slavljenika. Jer, kako je sam rekao - što učinite ovima od moje najmanje braće, - meni učiniste.
Pater Jure Bosančić, isusovac koji voli pričati lijepe životne priče.
Na jednoj misi je pričao o siromahu koji je prosio pred crkvom. Kada bi bilo izloženo Presveto, a nebi bilo nikoga u crkvi, on bi ušao i bio tamo dok god netko nebi došao. Znalo je to biti i često i dugo. Nije mario za prolaznike na cesti koji su mu mogli dati nešto. Jednom ga je jedna žena upitala zašto to radi. Odgovorio je da zato da Isus ne bude sam.
Tako je najednom siromah nestao ispred crkve. Žena se pitala, da gdje je, da li je pred nekom drugom crkvom. Ali nije ga viđala nigdje.
Kada je ta žena jednom prilikom išla nekome u posjet u bolnicu, napokon je srela je tog siromaha, koji je baš odlazio iz bolnice.
Pričali su i rekao joj je da je bio na samrti. Da je već čuo liječnike kako su govorili da je gotov. Najednom mu se poboljšalo, izvan svih očekivanja. Liječnici su bili u čudu, nije im to bilo moguće.
Siromah je nadalje, ženi ispričao kako ni njemu nije jasno kako je uspio ozdraviti i da se samo sjeća kako dok se budio iz kome, da je neki čovjek duge kose i brade sjedio pokraj njega. Jedva ga je uspio pitati, da šta on tu radi. Samo je odgovrio - tu sam s tobom, da ne budeš sam.
Post je objavljen 22.12.2008. u 15:53 sati.