Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tarantulavk

Marketing

...evo mene moje nebo plavo, na srcu si mom..dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom...evo mene dal jos mjesta ima tu na krilu tvom? zagrli me zemljo moja mila ovdje mi je dom.....

eto....napokon sam dosla kuci...docekala sam taj dan....ali...sta sad?
cijeli dan pokusavam sabrati misli, dojmove...napisati to...ali ne mogu....ne znam kako...ne znam sto mi je...
nisam mogla docekati da dodem...da vidim sve...imala sam snage trcati do vinkovaca.........i tajac....blokada...
mozda sam toliko zeljela opet biti tu da mi je dovoljna sama cinjenica da sam stigla...
zivcira me mobitel....tisuce poziva za van...kavu...jednostavno letimicno procitam poruku i odlozim ga....
ni malo lijepo od mene...znam......ali ne mogu si pomoci...
dovoljna mi je spoznaja da su tu...tu uz mene....tu za mene...ne trazim nista vise...
...gledam sve...slusam....sudjelujem i zakljucujem...nista se nije promjenilo...na stolu su jos knjige koje sam ostavila...knjige s oznakom gdje sam stala....
...zvucat ce cudno, ali ovo me asocira na kazetu....dobru staru kazetu....traka je zaustavljena negdje na polovici....
...treba se samo vratiti i pustiti play i ona ce nastaviti svirati kao da nikada nije ni stala...kao da u meduvremenu nisam slusala druge stvari....ali sto se dogodilo? kazete vise nisu u modi....dosli su neki cd-i.....i sada svi zale za
dobrim starim kazetama....apsolutno svi....ali unatoc tome svi su prihvatili modernizaciju....tek se ponekada sa sjetom sagnu pod krevet i izvuku prasnjavu kutiju cipela sa uredno slozenim kazetama....ok, ok...buncam...
zivcira me ova blokada!!
...moram prestati misliti na povratak....
......sada sam tu....ne smijem misliti na ponovni rastanak...ali jbg...to je jace od mene.....
...bojim se opet ih sve vidjeti....da, bojim se....(nemojte nikome reci)...
....strah me opet stvarati materijal za nostalgiju....
pokusavam se sjetiti koji mi je vrag bio kada sam se odlucila za zd....morat cu na hipnozu...
hm...kajem li se?
ajme...tesko pitanje..
...gledam iza sebe...odgovor je: Da! Kajem se..nisam normalna sto sam otisla tako daleko i ostavila sve svoje.....
...gledam ispred sebe..odgovor je: Ne! Ni najmanje...drago mi je da sam otisla i upoznala sve one divne osobe....


Odrastanje

Stajali smo jedni do drugih
ponosno nasmijesenih lica
dok smo primali maturalnu svjedodzbu
od profesorica
zadnji dan valjda
da samo svi stajali skupa
zadnji dan da smo bili
ekipa, skvadra, trupa

Izgleda ko jucer
a kol'ko godina vec proslo je
u sjeni da ne primjetis
potiho samo nestaje
sva veza medju nama
greska il' defekt, rijec prijateljstvo
iz prezenta ode u perfekt.

Imamo se rad, al' nemamo se bas
danas brijemo svoj film
ne postoji onaj nas
da l' smo bili mladi, naivni
jer smo tad vec kalkulirali
neki su zaposlili se
neki diplomirali
neki su i danas jos ostali djeca
nekima se rodila djeca


Svi smo svojim putem posli
neki stali na pol' puta
neki dosli, stigli tu di su sad
neki su napustili svoj grad

Vratit' se ne mozemo
i da mozemo kako bi
kad promjenili smo puteve
ko kolosjeke vlakovi
jednom u zivotu
ekipa se naglo rastaje
valjda to zovu odrastanje


Koliko toga je stalo sad medju nas
koliko promijenili smo se
da l' smo drukciji danas
koliko stvari nas dijeli i razdvaja
kako i kad se dogodila promjena

Ref.
Kazu da mjenjam se
kazu nek, to dobro je
kazu svi su to vec prosli sve
i nekad tesko je, da, tesko je
kazu da ne bojim se
kazu, al' to ne tjesi me
kao njima sve to lako je
dizem srednjak svijete radje ostajem dijete

Kad se sretnemo nesto nas vraca unazad
al' sta's sad kad
previse toga se vec promjenilo
pa ajd' sad ti pricaj o necemu
nadji zajednicku temu
postalo je pretesko pricat' o bilo cemu

Sjetis se bivseg razreda, lica i imena
al' grozno je kad se ne mozes sjetit'
svacjeg prezimena
vidimo se rijetko
pa sjecanje lako blijedi
skolskoj ploci i kredi nema traga vise

Razred vise nas ne veze
i prezivljavati danas izgleda
puno teze
sretnemo se svi
jednom na godisnjici mature
vrijeme stane i divno nam je
opet vidjet' bivse cure, jos su lijepe

Izgledamo isti, samo smo stariji
mirniji smo i ozbiljniji
i nismo skloni pizdariji ko nekad
ko da s vremenom pomalo smo otupili
izgubili onu ostrinu, smirili se
zaljubili, poceli mislit' samo na sebe

Sazrijeli onog dana kad su nas
poceli oslovljavati s vi
sve se promjenilo
al' nije sad da mi nedostaje
to je sve samo odrastanje....




Post je objavljen 22.12.2008. u 14:58 sati.