Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/burza-frustracija

Marketing

Zagrebačka banka - banka za plakanje

1. dio - 19.12.2008., petak

Dana 09.12.2008. godine (utorak), dakle prije točno deset dana, podnijela sam u svojoj matičnoj poslovnici Zagrebačke banke d.d. zamolbu za ispis uplata na moj tekući račun u 2007. godini. Službenica na šalteru zamolila me da napišem kratak zahtjev i obrazloženje te mi objasnila da će ispis, budući da se mora izvući iz arhive, biti gotov za 2-3 dana te da će me nazvati. Može, nema problema. Iako, čudim se da ne mogu dobiti podatke putem e-zaba usluge, pa čak niti podnijeti takav zahtjev osim osobno u poslovnici. 'Ajde, dobro, birokracija, ni prvi ni zadnji put. Pomislim, preživjet ću.
I tako lijepo meni u čekanju prođe drugi dan, prođe treći dan, prođe i vikend... dođe i ponedjeljak, 15.12., ŠESTI dan po mom posjetu banci, međutim od poziva službenice ni "P". Nazivam banku negdje oko podne - nakon što sam telefonski broj jedva pronašla:
1. na službenoj web stranici www.zaba.hr nalazi se broj koji pripada privatnom korisniku i na koji se javlja neko dijete (svaka čast na ažurnosti!),
2. u HT telefonskom imeniku nalazi se drugi broj na kojem pak dobivam automatski odgovor da je broj promijenjen i da za novi nazovem 988,
3. treći pokušaj pokazao se "trećom srećom", uvjetno rečeno (kasnije ću pojasniti zašto), napokon na nekoj XY web stranici koja nema veze s navedenom bankom, slučajno pronalazim točan broj.
Nažalost, "kolegica" koja je zaprimila moj zahtjev radi u popodnevnoj smjeni i dolazi tek u 14 sati, ali od ljubazne gospodje (ili gospođice) dobijam obećanje da će mi se javiti. Tako je i bilo. Kasno poslije podne zvoni mi telefon, ali KUĆNI, dakle ne mobitel, koji imaju u evidenciji i na koji sam ju zamolila da me kontaktira. Ajde, dobro, pomislim, nema veze, samo nek' ima dobre vijesti. Klinac. Ništa od vijesti, a kamoli dobrih. Kaže, arhiva je zahtjev zaprimila i podatke treba prepisati, što obično traje dan-dva, te da ne moram zvati jer će se ona meni javiti.
Moram li spomenuti da sam, eto, dočekala i slijedeći vikend, još uvijek ne dobivši podatke o J***NIH 12 MIZERNIH UPLATA NA TEKUĆI RAČUN?!?
Koliko jednoj "vodećoj" banci vremena treba da u Excel tablicu upiše 12 brojeva? Ako je danas 19.12., a jest (dakle prošlo je DESET DANA + nadolazeći vikend), i ako uzmemo kao polaznu pretpostavku da su utipkavali jedan broj dnevno, svaki dan osim vikenda, negdje krajem slijedećeg tjedna bih možda mogla i dobiti informaciju o MOM prometu, po MOM tekućem računu... Zaista nemam komentara.
A ima li potrebe spomenuti i da su u međuvremenu bili toliko slobodni poslati mi "podsjetnik" za svoju Prvu stambenu štedionicu, uz, onako, usputnu, čestitku. Ponestalo im gotovine, macani mali. A očito im je ponestalo i papira za ispis prometa po računu klijenta...
Sramota. Banka čiji je klijent cijela moja obitelj još otkad znam za sebe, čiji sam i ja klijent oduvijek bila, sada se ovako sramotno odnosi prema klijentima. Pitam se koliko će još moći tako...
Ma, uostalom, čemu se ja uopće čudim? Stavit ću ovdje samo jedan LINK - daljnja objašnjenja nisu potrebna.
LJUDI, ČUVAJTE SE! Čim dobijem bilo kakav odgovor iz poslovnice, odmah ću to objaviti.

2. dio - 22.12.2008., ponedjeljak

Dan je dvadeset i drugi mjeseca prosinca ljeta gospodnjeg dvijetisućeiosmog. Prošlo je točno trinaest dana, u tome i dva vikenda, od podnošenja moje zamolbe Zagrebačkoj banci (detalji se nalaze u prethodnom postu). Velika banka udostojila se meni, malom smrtniku, ispuniti Božićnu želju i ipak mi izdati obećani ispis. Doduše, sa zakašnjenjem. Doduše, nisu se javili. Doduše, morala sam ja njih zvati. Doduše, unatoč svemu opet su mi naplatili mjesečnu naknadu za Optimum paket u iznosu od 20 kuna. Doduše, u to nisu uračunati troškovi telefonskih poziva koje sam imala ne bih li se domogla toliko mi potrebnog komadića papira. Ne, nisu se javili. Pitam se bi li se uopće ikad javili (konkretno, mislim na službenicu koja je to dvaput obećala i nijednom ispunila, a čije ime, Bogu hvala i na njezinu sreću, nisam zapamtila) da ja njih danas opet nisam zvala. Ljubazni gospodin koji se predstavio kao Matija Bogadi (bravo, gospodine Bogadi, Vi ste jedan od rijetkih ljubaznih zaposlenika koji drži do riječi koju je dao klijentu!) uzeo je podatke i uzvratio mi telefonski poziv za nepunih pet minuta. Takvi ljudi zavrjeđuju da se spomenu imenom i prezimenom (nadam se da mi neće zamjeriti). Namjerno nisam napisala "zaposlenici" ili "radnici", jer, ako kao privatna osoba ne održiš zadanu riječ, kako ćeš je održati u jednom poslovnom odnosu? Dakle, još jednom neprolazna ocjena za Zagrebačku banku i čista petica za gospodina Matiju.
Jurim sad do banke, prije nego što mi zagube ispis. Eto, koliko povjerenja imam u SVOJU banku! I, iz čistog dišpeta, opet ću ulijepiti ovdje jednu sličicu "I believe", i to samo zbog Matije, jer i dalje vjerujem da postoje izuzeci! I ja u njh vjerujem!

3. dio - 03.01.2009., subota

Eto, dragi moji, kao što sam obećala, slijedi detaljno izvješće o nenasilnom rješavanju konflikta s mojom voljenom bankicom.
Lijepo ja dođem tamo, na šalter, i, kakve već sreće jesam, upadnem drito na smjenu - čitaj: čekanje dok se jutarnja službenica odjavi s računala, dok popodnevna preuzme smjenu i prijavi se... I potrajalo je to bome dobrih dvadesetak minuta jer sad već i računalo odbija suradnju i ne dozvoljava službenici da se logira. Moram napomenuti da je referentica s kojom sam prvotno bila u kontaktu elegantno među prvima napustila svoje radno mjesto i vjerojatno već stigla i kući dok sam ja konačno došla "na red".
No, da ne bi bilo sve tako jednostavno, iznenađenja se ne prestaju redati. Najnovije je da se izvod kakav je meni bio potreban naplaćuje 50 kuna!!! WTF?!?!? Jel' vi to mene je***e na suho ili...? Odgovor na moje pitanje zašto me o tome službenica nije obavijestila u trenutku podnošenja zahtjeva glasi: "Pa, trebala je".
- OK, pa zašto onda nije?
- "Ne znam".
- OK, i koji je sad Vaš prijedlog?
- "Pa da dođete sutra u njezinu smjenu i porazgovarate s njom."
- Mooooooolim?!?!? Jel' vi to mene zajebajete? (Ovaj potonji dio sam prešutjela, no trebalo mi je poprilično energije da zadržim pristojnost i kulturu ophođenja iako je sasvim jasno da je ovdje nastupio vrhunac.) mad Ne, hvala, ne mislim da imam o čemu razgovarati s njom. Molim Vas da porazgovarate s voditeljicom smjene ili poslovnice ili čega već jer sam sada već na rubu živaca (i NE POPUŠTAM!!!, pomislih - danas je MOJ dan i odlučila sam istjerati mak na konac!).
I potrajalo tako moje sjedenje u banci nekih 45 minuta, mojoj ljubljenoj Zagrebačkoj banci, koja je prva hrabro odlučila poduzeti korak ka povećanju kamatnih stopa no vrli naš premijer, narodoljubiv kakav već je i zabrinut za egzistenciju običnog smrtnika, ljubazno je zamolio da nas ipak puste da još malo dišemo pa je došlo do odgode. Priznajem, nemalo sam iznenađena njegovom odlukom da se uopće upetlja u takvo što. Pretpostavljam da nam zamazuje oči dok ne izgura reformu zdravstva ili nekakvu drugu pljačkašku piz*ariju.

No, dobro, malo sam se zanijela i skrenula s teme. Uglavnom, u kratkom vremenu pojavljuje se ljubazna voditeljica poslovnice i zaključuje da je vjerojatno zaista došlo do propusta prvospomenute referentice budući da mijenja kolegicu koja je na bolovanju, te mi kao dugogodišnjem klijentu ipak odlučuje ustupiti traženi izvod bez naknade! Believe it or not! Dragi moji bankari, pa zar ste se toliko srozali da niste u stanju niti obučiti svoje osoblje poslu? lud Pa kad uđem u dućan, prvo što vidim je istaknuta CIJENA. Ovdje cijene (čitaj: naknade za izdavanje posebnog izvatka) nije bili niti ju je itko spominjao. Odakle bih ja mogla znati da cijena ne samo da postoji već i da iznosi 50 kn? Priupitala sam isto i voditeljicu poslovnice, no dobila sam nekakav traljavi odgovor da cjenik postoji "kod njih u registratoru". WTF?!? Jel' vi to mene opet zajebajete? "Naravno, klijenti nemaju uvid u taj cjenik već ih je službenik dužan o tome obavijestiti", bijaše njezine riječi, "no klijenti rijetko samoinicijativno pitaju". I opet se slavodobitno vraćamo na prvo pitanje: "Pa zašto nije?" I zašto bih ja trebala pitati za nešto za što uopće ne znam da li postoji?

Krug je zatvoren, izvadak sam dobila i poslala tamo gdje je već trebalo, priča je završena no ostao je gorak okus u ustima i osjećaj gađenja negdje duboko u utrobi. Što je najžalosnije, vjerujem da nisam jedina. Ma, ustvari, 'ko vas je**, ipak je ovo bio MOJ DAN! smijeh

Post je objavljen 22.12.2008. u 13:49 sati.